U pradavna vremena religija je igrala važnu ulogu u svakodnevnim aktivnostima i bila je ugrađena u svaki aspekt života. Pretpostavla se da su svi plesovi u početku bili dio religijskih obreda.
Bliski istok je poznat po svom štovanju boginja, Astarte, Isis i Afrodita su samo neke od poznatijih. Često su, kao i mnoge druge boginje, prikazivane kao majčinske figure. Ne čudi onda da su plesovi izvođeni u čast tih boginja imali elemente seksualnosti i reprodukcije. Kako se tada nije u potpunsti razumjela muškarčeva uloga u procesu kreiranja novog života, tajnovita mogućnost žena da rađaju smatrala magijom i prema ženama se odnosilo s dozom straha i poštovanja.
S dolaskom Judaizma i kršćanstva, zatire se štovanje boginja, a žene gube većinu svog statusa i moći u novom patrijahalnom društvu koje određuje koje su prikladne aktivnosti za žene.
Iako nije bio potpuno zabranjen, ples se više nije povezivao s religijskim obredima i polako je postao društvena aktivnost za razonodu i izvodio se u privatnosti doma u društvu drugih đena.
Do vremena kada je Islam prihvaćen kao religija na Bliskom istoku, nekolicina preostalih vjera koje su štovale boginje su zabranjene, hramovi srušeni, a sloboda žena ograničena kao nikad do tada.
U većini svijeta ženski plesovi plodnosti su polako izumrli, ali su opstali u zemljama gdje se odobrava ples žena u okviru doma.
Orijentalni ples i islam
Od rođenja Islama vode se rasprave da li su muzika i ples dopušteni.
Odonos prema plesu ima i dodatnu dimenziju jer se žene prvenstveno percipiraju kao seksualna bića.
Seksualna tijeka koja se kreću u javnosti u zamjenu za novac je smatra se skoro identičnom prostituciji.
Iako je orijentalni ples skoro obavezni dio svake proslave, na profesionalne plesačice se gleda s prijezirom.
Post je objavljen 28.08.2005. u 21:52 sati.