Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/arhangel

Marketing

Hodočašće 2

Na Marienfeldskom polju svitalo je jutro. Nebo je bilo prekriveno prozračnim oblacima, a zemlja vlažna od rose koja je prekrivala tlo. Jutro je središnje proslave Svjetskog dana mladih; ovdje, u Njemačkoj, nadomak Koelna i njegove grandiozne katedrale koja mami uzdahe čuđenja i iznenađenja tolikom ljepotom i veličanstvenošću kojima zrači.
Nakon sinoćnjeg bdijenja, pjesme i veselja, nakon poluprospavane noći, i naš se tabor budio. Ljudi su se meškoljili u vrećama za spavanje i pokojem šatoru prekrivenom najlonom. Vidjelo se da si svi još umorni i sneni, ali atmosfera uokolo nije dozvoljavala ni najumornijima da nastave tanak, ali ipak okrepljujući san. Već je bilo svanulo kad smo se polako izvukli iz svojih improviziranih ležajeva, kad nas je zaprepastio nezaboravan prizor; nebrojeno mnoštvo ljudi okupilo se na Marienfeldu; činilo se da je jučerašnja slika mnoštva tek blaga sjena onoga što nam se jutros pružalo pred očima; mnoštvo naroda slilo se na ovo polje. Bilo je jasno da su predviđene parcele za hodočasnike bile premalene i da su organizatori ljude pustili da se smjeste na svim okolnim dostupnim livadama. Prizor je to bio koji će se svakom ondje prisutnom urezati u sjećanje. Bilo je to nešto veličanstveno, toliko grandiozno i dojmljivo da u riječi ni ne može stati. Na stotine ponosnih zastava veselo se lepršale na jutranjem povjetracu, iz mnoštva su se čuli najrazličitiji jezici. Ljudi se se ustajali, uređivali i molili. Na razglasu se uskoro začuo jutarnji pozdrav na desetak svjetskih jezika; «Ima nas više od milijun!», uzvik je koji je izmamio ogroman pljesak okupljenih, a iz zbora se zaorila jutarnja pjesma; jutarnji himan Bogu, dio jutarnje molitve iz časoslova; »Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda, hvalite i uzvisujte ga dovijeka!» U zraku je vladala svečana atmosfera iščekivanja. Nekolicina mladih na obližnjem polju pjeva jutarnje pohvale na hrvatskom jeziku, na gregorijansku melodiju; baš kao monasi. Divno.
Kao i večer prije, nakon oskudnog hodočasničkog doručka, grabimo naše zastave i probijamo se naprijed, iza svećenika koji su se smjestili podno brijega sa baldahinom za liturgiju. Naše su zastave među prvima; ponosni smo. Tamo nalazimo neke dečke iz Splita; svuda naš svijet; he, he, neka nas! Na dvadesetak metara lijevo od nas uočavam uzvanike; među njima je u prvom redu njemački kancelar Gerhard Schroeder. Simpatičan čovjek, osobito od kada je odbio sudjelovati u Bushovom imperijalnom pohodu na Irak. Čudi me da su mjere osiguranja slabe, nitko nas nije prekontrolirao; nisu ni Nijemci što su nekad bili.
Veliko zvono zvonjavom najavljuje početak Euharistije. Procesija biskupa se penje na brijeg do oltara; evo i pape Benedikta; okupljeni narodi oduševljeno kliču Petru naših dana, Papa blagoslivlja i radosno maše svima. Mi mašemo zastavama i sa mnoštvom kičemo:»Viva il Papa! Viva il Papa!» Pored nas su neki Španjolci, Meksikanci (koji se se stalno gurali i brbljali) i Nijemci. Tu je i neki momak sa Palestinskom zastavom. Malo dalje vidim zastave Poljske, Libanona, Austrije, Mađarske… Bog je okupio vjerne iz svih naroda; kao kvočka svoje piliće…
Zbor pjeva misu na latinskom, ali na suvremenu melodiju; jednako neobično, koliko i lijepo. U homiliji Papa poziva da snagu za život crpimo iz Euharistije. Narod mu plješće… Liturgija je bila svečana, ali jednostavna, bez prevelikog kiča. Svi su hodočasnici mogli pratiti službu iz vodiča koji su sadržavali tekstove sa notama. Vrlo praktično rješenje. Za one koji znaju čitati note. I koji imaju glazbenog sluha.
Nakon pričesti se povlačimo do naše grupe, na kraju polja. Čekamo blagoslov, nakon kojega se povlačimo prema cesti. Iz nas je još milijun ljudi; biti će gužve. Svejedno; vrijedilo je trpjeti; ove nezaboravne dane; svjedočiti, biti, doživjeti. Probijamo se do autobusa koji nas prebacuju do livada sa busevima kojima smo doputovali. Rijeke ljudi slijevaju se okolnim cestama.
A sada u svjedočenje življenjem. Životom. A to danas znači – progonstvo. Jer danas nije popularno truditi se životom biti kršćanin; istinski kršćanin.

(nastavlja se)


Post je objavljen 28.08.2005. u 19:57 sati.