Nije bila po mom ćefu. Ustala rano. Pospremala sve u ormar koji je stigao prije tri dana i trebalo mi je tri dana da sve složim....I slagala još ponešto. I još me čeka slaganja. Ali ne želim više. Nedjelja je ipak.
Jučer sam shopingirala. Opako.
Moji nećaci su dobili nove tenisice.
Ja sam dobila kauč, lampu, boju, materijal za kauč...I tako sve stvari za kuću.
Promijenila sam se. Prije mi je bilo važnije kupiti dobru kozmetiku, hlače, komad odjeće, a sad mi je najveći gušt shopingirati za kuću.
A danas jurila okolo naokaolo. I radila. I odradila. I poželjela na kavu, ali sve je ovo vrijeme prikovalo a kuću i krevet...
Pomalo se i meni oči sklapaju. Pomalo....Sutra novi dan. Opet jedan udarni tjedan, ali čudno, navikla na tempo.
On je bolje, a ja se još spremam za fitness....Doista i odista. Ovaj puta nema odustajanja.
A na tv----ništa. U ovo doba ništa i ništa i ništa....Beskraj glupih praznih emisija. Možda odem do videoteke. A tako sam lijena jer sam već previše bila danas u pokretu....
Da rezultat slaganja: četiri vreće za smeće....Pune smeća...
I tepih mi je na čišćenju. Nadam se da će sve biti ok. A trebala sam do Venecije. Odnio ju je kauč. Potrebit....Venecijo stižem ti kroz mjesec dana...Ili Dubrovniče...O da...Kako bh voljela u Dubrovnik.
Post je objavljen 28.08.2005. u 18:50 sati.