mrzim kad me ćopi grč u nožurdači usred (kvalitetnog) sna.
zapravo - ne znam što mi je gore:
- kad se probudim jer kontam da će me strefit i da je neizbježno ma kako god se vrpoljila i izbjegavala pozu u kojoj me grabi ili
- sam trenutak kad me zgrabi.
i onda još cijeli idući dan hodam ko retard jer osjećam posljedice prošle noći.
grčevite posljedice.
a nisi se samovoljno grčio.
zamišljam grč ko neku neman, s kandžama i ružnim zubima punim karijesa.
ima i trulu kožu puno čireva.
i smrdi mu iz usta.
marš spodobo!
Post je objavljen 03.09.2005. u 08:14 sati.