Bio je jedan interview sa Žarkom Puhovskim na Novoj TV, pa ga je voditelj rafalno pitao razne stvari i tako ga je pitao tko mu je najdraži filozof. A ovaj se nekako namjestio u stolici, govorom tijela jasno dajući do znanja da je malo jače motiviran odgovoriti na to pitanje pa je rekao nešto kao: To bi sigurno bio Kant... koliko god je kao osoba bio nepodnošljiv, koliko god ne bi baš htjeli imati nekoga njegovog karaktera u svojoj blizini... većina stvari o kojima je pisao su još uvijek, na određeni način aktualne... a onda ga je voditelj pitao nešto kao voli li med ili pčele ili što ja znam što. Ovaj je nastavio bez nekog velikog entuzijazma... mislim da su poslije jeli nešto. Ne znam što. Možda i nisu. Znam da su u tim emisijama uvijek nešto jeli da bi atmosfera bila neformalna. Ja bi za stvaranje neformalne atmosfere koristio pet, šest motornih pila koje bi radile u leru, onako razbacane po studiju. Elem, taj je Puhovski, uz Feral, jedan od rijetkih koji je vikao i vikao kad je većina šutila, a državom je vladao Evil Dead i ovi njegovi, ne znam kako bih ih nazvao uopće. I nikad nisam vidio da je u nekoj polemici, a obično bi bio Puhovski i nekoliko desničara koji su ga prozivali izdajnikom, neprijateljem i Sorosevim plaćenikom (Soros je kao Sotona, samo je baš uzeo naš narod da ga jebe uzduž i poprijeko, a Sotona ima neki random model spopadanja i nije toliko naporan), ne sjećam se da je ikad izgubio dojam potpunog emocionalnog samopouzdanog. A napadi su, kao i svi desničarski argumenti inače na ovoj jebenoj planeti, bili iracionalni i pretežno osobnog karaktera. Taj bi Puhovski mirno ponavljao neke stvari tipa ljudska prava, građanska i pravna država i tako te dosadne floskule kojima nedostaje onaj 'jebem vam majku' emocionalni naboj pa nisu baš medijski zarazne. A i Evil Dead bi ih često spominjao, iako je mislio da su to arbitrarne vrijednosti, podložne interpretaciji u skladu sa trenutnim, realno-političkim okolnostima. Jednom je napao i 'univerzalizam Katoličke crkve', valjda su on i njegova avangardna nacionalna stranka u tom trenutku imali pravo infalabiliteta, prava na proglašenje nečega dogmom. To pravo je imao Papa prije 2. Vatikanskog sabora. Sad je jedino Novi zavjet nešto što se ne smije dovoditi u pitanje. A tamo sve vrvi od tog univerzalizma, koji je u tom trenutku i nije bio baš u skladu sa Evil Deadovom interpretacijom povijesnih nužnosti. Ne, nije to bilo onaj put kad se sa Papom popeo na oltar. Elem, Puhovskom je drag pokojni Herr Professor Kant najviše od svih mislilaca koji su se odvažili i pokušali objasniti zašto, od pamtivjeka, jebe lud zbunjenog. Zašto?
Zato što je Kant nezloupotrebljiv. Kant je do zadnjeg opscesivno, analno fiksiranog slova svoga kritičkog opusa dosljedan pristojnosti. Sve tri kritike služe samo za jednu svrhu, stvaranja uvjeta u kojima će biti moguće tvrditi da postoji nešto što se može nazvati moralnim ZAKONOM, koji zahtjeva da ljudi budu jednaki u pravima i dužnostima, kako prema drugima, tako i prema sebi. I da je volja vođena takvim Zakonom, volja koja može za sadržaj imati bilo što, prošla kroz kriterij univerzalne prihvatljivosti, tako da je uzrok te volje isključivo njena forma, a ne nešto materijalno. Možete željeti što god hoćete ako ispunjavanjem te svoje želje ne onemogućujete druge da ispune svoje želje. A to je pristojnost, to je obzir prema svome bližnjem, to je jedino što se može nazvati 'dobrim'.
Ja nisam pretjerano glup, iako je to čudno s obzirom u što sam sve umočio i uvaljao svoj stradalnički mozak. Pa znam da postoje situacije kad se mora birati između dvije nemoralne opcije, znam da postoje cijeli društveni sustavi bazirani na osnovnim premisama da je jednakost inkopatibilna sa kompletnom nadgradnjom. To su Kvake 22.
I kad se nađete u nekoj, možete okrenuti i drugi obraz. Pa će vas ubiti ili zauvijek marginalizirati. Možete se i praviti pametni pa izmisliti strategiju skakanja sa jednog manjeg zla na drugo manje zlo, sa dobrim namjerama, podržanim realnošću. U tom procesu možete najebati, možete nešto napraviti, možete nešto namjerno ne napraviti, možete nešto samo vidjeti. I onda nakon par godina urednog obiteljskog života, išetati iz svoje kuće i u stražnjem dijelu dvorišta izvuči iglu iz ručne bombe i pustiti kašiku da odleti. A možete biti i ministar, cijepljen opravdanjem da nije bilo drugog načina.
Taj Puhovski je osoba koju poštujem. Kant je čovjek koji mi je riječ 'sloboda' pretvorio u nešto što nema ama baš nikakve veze sa partizansko-ratnom retorikom. Sloboda je predmet vjerovanja, prva i jedina stvar u koju ja želim vjerovati. Kant je čovjek koji skoro nikad nije išao u crkvu i nije baš volio cijeli taj svijet božjeg 'public relations' odjela. A bio je revolucionar, baš kao i onaj koji je, kao i tisuće drugih, bio razapet. Onaj koji je govorio i govorio o pristojnosti, znajući da je u sredini vrlo zajebane Kvake 22. Onaj koji je zahtijevao revoluciju, svjetsku revoluciju. Jer svijet ne postoji izvan ljudskih glava i jedino mjesto gdje se svijet može promijeniti je unutrašnjost svake pojedine ljudske glave. Jer nema revolucionarnije pomisli od one da ljudska volja može biti neuvjetovana ili SLOBODNA, nema večeg prevrata od slobodnom voljom uvjetovane promjene uzročno posljedičnog niza. To je nedokazivo, u to se vjeruje. Kant je krajnje zajeban i beskompromisan jebeni revolucionar. Jer koji će nekome kurac revolucija nakon koje su svi opet nepristojni, samo malo drugačije prezentiraju svoju želju da sjebu druge da bi njima bilo bolje.
Eto, lpb612... tijekom mog života, dvije osobe su učinile od mene ono što sam sad. Jedna od njih je Kant. Bio sam pristojan od kad znam za sebe, a taj mi je Kant objasnio kako je pristojnost najžešći mogući životni svjetonazor. Pristojnost je i kad si dobar prema drugima, prema sebi i kad kažeš 'NO PASARAN' kad te bilo tko hoće prozvati svojim.
Eh, da... osim Puhovskog ima još jedna osoba koja me dojmila svojom savršeno dosljedno utemeljenom pristojnošću. Slavenka Drakulić. Gledao sam je na TV, u emisiji Nedjeljom u dva. I nekako sam se osjećao mirno iza te emisije. Ona je bila mirna i sigurna i racionalna u svom priznanju ograničenosti ljudske volje i uvjetovanošću jednog zla drugim. A da nije ni u jednom trenutku ostavila neku slutnju da je u temelju svog tog njenog razumjevanja ljudske nemoći išta drugo osim konkretnih izdanih pristojnosti konkretnih pseta zatvorenih u Den Haagu. A ništa nije lakše nego izdati svoju osobnu pristojnost. I ništa nije teže od potpuno dosljedne vjere u tu istu pristojnost. Pristojnost. Jebem im majku idiotsku, na koncu konca razlog je jacuzzi ili tako neki bljaaaaaaaaaaaaaaak Znak za Ništa. Bogatstvo je nemoralno. I trivijalno. A uz to i ne postoji izvan međusobne kopulacije Znakova bez referenta. Baudrillard može stati u Kantov fenomenalni svijet ljudske spoznaje, kao krajnja degeneracija. Osim što Znak za Slobodu ima svog referenta, ima svoju upotrebnu vrijednost i ne može ući u odnos sa drugim Znakovima bez svojih referenata. Jer Kant je, zaboravio sam reći... nepobjediv. Ubio je Boga, a onda mu postulirao nužnost opstojnosti... iako nema nikakvu aktivnu ulogu... onako distancirano... jer nositelj pristojnosti i uzroka joj, slobode, je pojedinac. Bog je stvar tradicije i svijet rastrgan okrutnošću zla djeluje mnogima kao nepodnošljivo mjesto bez nekog višeg bića-poretka-nade-čuda. Meni nije nepodnošljiv i bog me ne zanima. U ovom povijesnom trenutku postoje dvije opcije. Jedna je pasivna, 'ne želim se time opterećivati', defetistička pozicija. Druga je revolucija, revolucija vjerom u osobnu slobodu, potpuna i beskompromisna revolucija. Samo pokušaj vrijedi beskrajno. Vanjski rezultat nije jako bitan. Svijet je u svakoj glavi od šest ipo milijardi ljudi. Rezultat se tamo ostvaruje. A onda se možda, jednom to dogodi i u vanjskom svijetu. Kant je racionalan do samih granica racionalnosti. Jer granice racionalnosti su temelj Kantove racionalnosti. A sloboda nije racionalno spoznatljiva. Dobra volja jest. Ona je stvar pristojnosti i ne bi mogla postojati bez slobode. I uvijek je nadohvat ruke. Osim ako niste u nekoj zajebanoj Kvaki 22, tipa plinske komore. Upotrijebite svoju pristojnost. Propagirana sigurnost je lažna. Moja generacija će ovaj svijet odvesti u propast ili ga spasiti. To je jasno kao što je 1989. godine bilo jasno da Bosna ne može opstati u nacionalističkoj hajci za bilo čime što je nalikovalo na pristojnost. Ja sam to znao. Imao sam 17 godina. Tristo tisuća jebenih ubijenih ljudi. Nepristojno... samo nepristojno. A nitko, NITKO, nema pravo reći da nije mogao ništa napraviti. Ako itko uopće želi imati pravo reći da želi nešto napraviti. Ili uopće znati što bi se moglo napraviti. SAPERE AUDE! – rekao bi Kant – USUDI SE ZNATI! Oni koji ne žele da znate nemaju dugoročne planove. Ne postoje zavjere i strategije. Sve, sve, sve je 'ad hoc' taktika, kratki rok dovoljan za ostvarivanje malih, partikularnih interesa. Oni znaju. Oni znaju da svi mi ostali nemamo hrabrosti ostati sami, nesigurni i užasnuti odgovornošću svoje savjesti. Uskoro će početi prodavati karte za bezbolno kajanje nad plimom jada koja polako, ali sigurno dolazi. Usudite se znati... nemoćna manjino... doći će vrijeme kad ćete mahati svojim kartama manjine koja će znati i kukati: WE TOLD YOU SO... WE TOLD YOU SO...
NO PASARAN. NO PASARAN. NO PASARAN. NO PASARAN... parola razapeta u svakoj glavi, nakon svake pojedinačne revolucije, svakog izbora slobode, svakog tko sebe želi nazvati čovjekom... a Kant je rekao da je čovjek uvijek svrha, a ne sredstvo i da ga ni sam bog ne može smatrati sredstvom. Ni sam bog ne može preskočiti istaknutu parolu NO PASARAN kad se jednom čovjek usudi znati pa onda počne VJEROVATI da ga ništa ne može zaustaviti i da je svaka druga pomisao suluda. I da je alternativa potpuno poniženje, poniženje koje su nekad osjećali ljudi koje su u stočnim vagonima vozili slikovitim krajolicima istočne Njemačke, na putu prema sudbini koju vas je strah ozbiljnije zamisliti. Jer to se dogodilo. A kad se počelo događati svi su znali, a da se nitko nije bio usudio znati. Znali su odmah na početku, 1934. godine. Znali su da se više neće moći usuditi znati. Znali su da je Kant netko tko leži na policama biblioteka, netko tko je ponudio slobodu izbora, netko tko je pristojnost jako, jako ozbiljno shvaćao. Ja znam tko je Kant. Znam i što zahtijeva. Znam i kako nije ostavio ni milimetra prostora za kompromise. Usuđujem se pomalo... NO PASARAN sam odavno objesio. Još kad to bude upućeno meni i odpoštovano od mene, nikad do kraja, ali donekle i ponekad odpoštovano... JEBAT ĆE MI SE ZA SVAKI POJEDINAČNI ATOM U UNIVERZUMU I EVENTUALNU DODATNU MU OPREMU U VIDU BOGA. Nisu me nikad ni pretjerano zanimale... te grandiozne kule u zraku.
Post je objavljen 28.08.2005. u 15:58 sati.