vani je sunce i sija bogami i bas bi trebao biti krasan dan po svim definicijama.
onakav kakav ja volim.
ja sam se probudila oko podne nisam spavala nocas upala sam u zatvoreni loop istih misli.
boli me glava. jedem tuna salatu u krevetu. skuhala sam si kafu.
razmisljam kako trebalo bi promijeniti posteljinu oprati podove. staviti ves u masinu.
masina je u podrumu.
poslati koji sms, za kafu.
prebirem mogucnosti.
i dalje lezim u krevetu.
znajuci kako cu se mrziti zbog ovog.
mogla bi otici raditi mogla bi otici u gym mogla bi se ustati i stisnuti play.
ja jos lezim i razmisljam. najizvjesnije je da cu mozda ipak promjeniti posteljinu.
srknem malo te kafe.
i savrseno mi je jasno da je moja potreba za samocom nastala tek kao produkt nuzde.
stupanj samozavaravanja.
nije da nikog nema, nego ti nikog i ne podnosis.
i eto loptica je opet moja i sve je u redu.
vidim je mala je zuta ona teniska poluofucana. takvu uvijek zamisljam kad se javi fraza vrati lopticu sebi.
evo sad sam nakucala malo kmog stanja.
moram priznati nije mi svejedno ovako samo istresti sad vec. nekako sad vec se poznamo.
sad vec bi trebala biti zanimljiva. moja uvijek ista stanja zapakirati u uvijek nove sarene halje.
e pa danas necu.
budite mi zdravi i veseli...i odite na tu kafu.

Post je objavljen 28.08.2005. u 14:06 sati.