...bili smo, konačno, gotovo cijela godina je prošla. Bili u titraju koji je podsjetio na naglasak iz nekog jednostavnog vremena. Čula sam i tišinu i zvuk, osjećala dodir i dok me nisi dodirivao.Dunav, jabuke, riba umotana u neko europsko ime, pitko vino i tvoja želja da suhi hrast prebaciš do svoga mjesta za odmor.Moraš pokositi, poljubi me, moraš disati, poljubi me, kako ćeš do rijeke, poljubi me, tamo ti je...poljubi me. Kupit ću ti Vučedolsku golubicu, da, imaš i malu i veliku, pogledaj...poljubi me.
I ovdje ću te slikati, tako, poslat ću ti fotografije i neki svoj literarni uradak. Govorio si, govorio, govorio, pokazivao,poljubi me. A ja sam bila zaogrnuta u sretnu tišinu slušanja...Emocije su jake, uznemirene, volim te, poljubi me...
Post je objavljen 27.08.2005. u 23:52 sati.