Marketing
lažeš da si bio tu
Škripa guma na cesti ludila
Kolona
Gužva
Razum ugušen u bojama snova
Izgažene riječi utjehe
Na dnu naših psovki
Križaljka života,
Sramim se ovolikog neznanja
Ponovna destrukcija,
Nisi mi uputio ni mali pogled,
A toliko sam ga čekala.
Sada se dogovaram za sutra,
Laž umotana u fini osmjeh briše svu ljutnju.
Licemjerje u tvojim očima…
Licemjerje ili iskrenost?
Nisam sigurna…
Ali boli me…
Slabašan osmijeh pomiješan s alkoholom pretvara se u pristojnost.
Nemoć.
Lijepe mi etiketu,
Truju me lažnom zabrinutošću.
Šišmiši u mom želucu (a trebali bi biti leptiri, zar ne?)
Rađaju za mene nove nade i darežljivo mi ih poklanjaju…
Pitam se: zašto?
Kratki rifovi i njihov svijet izgara u cigareti,
Tjera me da zapalim cvijet.
Pruža mi upaljač,
Agresivni pogled pleše po mom licu,
Ne želim ga gledati u oči
Bojim se…
Pita me : zašto?
Ne želim biti iskrena,
Povrijedit ću ga.
Bacam upaljač.
Smije mi se.
Nije zao, samo nesiguran,
Kao i ja.
Znam da me gleda na drukčiji način,
Osjećam to…
Previše šećera u mojoj krvi
Dolazi do hiperaktivnosti.
Tražim ga.
Nema ga.
I to me izluđuje
Zašto me gleda tako dugo i sneno?
Ona ga voli, a ne ja… ne mogu voljeti više.
Otrovan jezik,
Gubim granicu sna,
Dolazi prekasno…
Sve opet miriše na destrukciju.
Um mi je noćas preslobodan,
Izgubila se želja u nastranim mislima.
Suze su se sakrile u dimu,
A žudnja se ugasila u hladnoj čaši piva.
Berem granu masline,
Stavljam je među blijede usne
Želim mir
Toliko napetosti oko mene
Ljubomore.
A svi smo isti.
Slični.
Tako mi nedostaje…
Gleda me drukčije.
Osjećam to…
Tragovi guma na cesti užasa,
Krhko tijelo na dnu rijeke zaborava,
Nestaje .
Mokri otisci krvi na mojim grudima
Lažeš da si bio tu…
Post je objavljen 27.08.2005. u 21:55 sati.