Marketing
"Najbolji" dan u mom životeku
Priča počinje ovako: danas sam se probudila u pola 12, i to je prvo bio smak svijeta za moje roditelje...zašto ja spavam tako dugo, ja ništa ne radim, samo spavam, jedem i idem van... jučer sam rekla mami da me pozvao frend iz osnovne na tulum, na tom tulumu se okupila ekipa iz osnovne i to je prvi put da smo nakon 4 godine svi zajedno... i to mi je fakat bili ok, jer sam jedva čekala da se vidim sa svim tim ljudima. Naravno moji su roditelji predragi rekli da smijem ići, no kad sam stigla na mjesto tuluma (neka viksa u vukojebini) zovem predrage roditelje da im kažem gdje sam da se ne brinu (glupa ja) stara odmah, ti nama lažeš, opet cugaš, ko zna di si ti, s kim si (ma rekoh FUCK OFF!!?!) dolazim doma, da tko će mene dovest, rekoh frendica i njen dečko, i ona meni «ajde ti fino draga domeka». Ja:
da mamice, hvala na razumijevanju, STIŽEM!!?!
Došla sam doma u ponoć, i ne pričam s njima. Osjećam se ko da imam OPET 15 fakin godina i da me provjeravaju...ne drogiram se, popijem tu i tamo (al ko danas ne popije). Punoljetna sam (već malo dugo) a ovo će valjda ući tako do moje tridesete...najbolje da se ja odselim, nađem si posao i pošaljem sve u p.... materinu. Pa, čekaj malo ne može to tako. Ja stvarno više ne znam kaj da radim. Da se ubijem? Tim ne bih ništa riješila. Da razgovaram s njima? Iskreno, nemam više snage, oni su uvijek u pravu, naravno ja sam glupača. Nemam više snage sjesti s njima za stol i pričati. Sve što ja radim je krivo, nisam upisala fakultet, pa jebemu kaj sad?
Upisat ću ga slijedeće godine... nije smak svijeta! Ljudi studiraju i sa četiri banke. Ne stvarno, osjećam se ko debil, nemam svoju slobodu i ne znam kako će to sve ići. Ja znam da ovo možda zvući kao besmisleni problem i znam da ima ljudi sa više i većim problemima ali eto that is me!?! I nadam se da me bar netko outhere razumije... uživajte, ja sam doma...
Post je objavljen 27.08.2005. u 01:05 sati.