Ivan Hanžek, 8.r. OŠ Marija Bistrica
Možda pjesma zvuči kao krivnja
Probudio sam se ujutro
Izašao sam van
Tanki konci mjesečine još su visjeli
U krošnji vrbe
U moju kosu pala je zvijezda
U oku se zablijedio dan
Badnje je jutro
Sve je tako netaknuto, tiho
Srebrne iskre smrznutoga inja
Oštro mi zasjeku zjene
Bar kad bi tako ostati moglo
Da želja zaustavi vrijeme
Oko mene se bregovi bijele
Zvona zvone s Marije Bistrice
A ja čujem pjesmu meku
Što izvire iz ravnice
Naći ću danas najviši bor
Što raste u šumi
Okitit ću mu grane teškim sjećanjem
Na sve što je u meni umrlo
Svakom ranom koja još živi
Poprskat ću ga bistrim suzama
Što mi ispiru put odakle sam došao
Zabijelit ću mu grane pjesmom vjetra
Što je kraj Dunava prošao
A na vrh bora pri samom nebu
Zapalit ću svjetlo što se zove nada
Kad mi noć zamiriše poput božićnog kolača
Kakve su nekad u mom domu pekli
Čut ću radija čestitku staru onu: iz 91.
Do slijedećeg Božića da vratim se kući
Ma tek da su nešto rekli
Onda će svi u toploj sobi
Sjesti za ukrašen stol
Bijelit će se stolnjaci ko duša anđela
Na njemu kolači pečenja razna
I koga briga ako je želudac pun
A duša tamna i prazna
Možda su ovo teške riječi
Možda pjesma zvuči kao krivnja
Al ja sam pjesmu napisao sebi
I ljepši i sretniji Božić sam htio
Tek trgne me misao kao opomena
Da je Isus rođen u hladnoj štali
I sam prognanik bio.
Post je objavljen 26.08.2005. u 22:53 sati.