Bilo bi vrime malo za promijenu dodati koji novi zanimljivi post koji će nas podsjetiti na taj egzotični osjećaj,i možda u nama pobuditi volju za doživljavanjem toga.
Ja etoga to obožajen,volin lipo se popeti na vrh nekoga briga okruženog prostranstvima koja se naslanjaju na morskom horizontu ili na valovima zelenih krošnji ili na prosutim planinama,i upijati tu ogromnu energiju koja prolazi kroz moje tilo i dušu i ostavlja u meni osjećaj potpune čistine i nevinosti.Tada na trenutak otplovin u neku drugu zemljinu atmosferu bez materijalizma koji ponekad obuhvaća gladnu čovjekovu dušu i tjera iz čovjeka osjećaje pripadnosti te lipe viječnosti.Jer mi se ponekad i često predajemo užicima i pohlepama koje su kratkotrajne i varljive,predajemo se opipljivim stvarima koje smo sami izmislili,a izmišljamo ih u želji da prema sebi okrenemo osijetila i zatvorimo se u umjetnoj oazi nečega.Sjetite se Pale samoga na svitu,kako mu je bilo u kurcu,sve što je imao tada šta mu je to predstavljalo,ostao je bez razloga,bez volje,želio je opet život da ga okruži i toplinu da ga ispuni.Opet zaboravljamo na osijetila koje imamo,a imamo ih zato da u nama bude osijećaj pripadnosti koji otvara u nama vrata istinske percepcije...
...jer ja se osijećam da je to riječima sada nedokučivo i samo takav susret dovoljan je...




to na vrhu smo van ja i Jure,pogodite na vrhu kojeg otoka,
Post je objavljen 26.08.2005. u 11:16 sati.