Afera Liburnija me iz dana u dan sve više zabavlja. U vrlo dobrom iako ne do kraja razrađenom članku na stranicama slobodne dalmacije možete pročitati malo detaljnije što i kako se desilo; a na samom kraju članka se spominje kako je Ostoja bio član nadzornog odbora Podravke i objektivno nadređeni Damiru Polančecu koji je preko svojih leđa (pomalo naivno dodao bih) odradio cijeli posao.
No u cijeloj priči postoje dvije dimenzije koje nikako da se razdvoje, jedna je objašnjenje kako su fondovi došli do tih 600.000.000 kuna (lijepo je to napisati sa toliko nula, izgleda baš efektno), a sasvim druga je zašto se krenulo u nagodbu s državom nakon što je (barem Ostojin) fond sa računa HFPa pokupio već svoj dio kolača i to u gotovini. Treći sitni detalj je zašto baš Liburnija i otkud odjednom tolika borba sa svih strana da se ta tvrtka privatizira (iako pojam privatizirati u ovom kontekstu nije baš precizan jer je Liburnija trgovačko društvo u vlasništvu HFPa pa je samim time već privatizirana iako je njezin vlasnik država).
U Zagreb News također ima zanimljiv i ciničan članak Ive Pukanića o istoj stvari, i kao i u svim pričama i dosada, čini se kako će odgovornost s Vlade prijeći na niže razine, a potencijalno, ovisno o pritisku javnosti, može biti i da će stradati netko od ministarske ekipe, vjerojatno Polančec kao najeksponiranija osoba a vjerojatno i zbog svojih vrlo naivnih istupa oko cijele afere (a nastup neodoljivo podsjeća na njegove komentare nakon prvomajske parade u maksimiru).
Idem u rujnu u ameriku i sada moram ispuniti formular za vizu, bacite pogled na drugu stranu formulara i pitanja koja se tamo nalaze. Živo me interesira što se desilo s ljudima koji su odabrali neke od tamo predloženih opcija.
Misao dana:
Why do you press harder on a remote-control when you know the battery's dead?
Post je objavljen 26.08.2005. u 10:10 sati.