Robi, Filip i Fran dolaze svagdje gdje se igra go u Zagrebu i okolici. Bili su u Folki u utorak, pa u srijedu u Sesvetama, pa sada ovdje, pa sutra su sigurno u knjižnici na Starčevićevom trgu, pa su najavili i dolazak u Veliku Goricu u subotu. Moram reči da im je krivo kaj se nigdje blizu ne igra i u nedjelju. Tu i tam poneki ne dođe, ak baš mora biti negdje drugdje, ali to je onda teška srca. Ako ovako nastave, biti će to dosta brzo vrlo jaki igrači goa. Samo naprijed škvadro, ali skoro će škola, a tu bi moralo sve biti super. Pravi igrači goa su odlični učenici. Zvonac i ja ćemo pratiti vaše stanje u školi. Nećemo biti baš zadovoljni, ako ne budu uglavnom petice. I to je jedan od pokazatelja da ste pravi igrači goa. To je zato jer pokazuje da ste vješti u razumjevanju odnosa vrijednosti u kojima se nalazite. Pa, zar nije tako i u partiji goa? Samo to primjenite i na školu. Vremena ima i za jedno i za drugo. Bio bi tu i Leon Josip, ali čujem da je on kod bake. Skoro sam siguran da bi na sve ovo najradije dolazili i Anići, ali oni su dosta po strani, u Sesvetama. Pojavljuju se gdje stignu. Stvorena je jezgra mladih igrača Zagreba. Ima njih još, ali ovi su 'on the top'.
I ovaj puta u Držićevoj odvojeno su radili jači igrači s kyuevima od onih s internima kategorijama. U jačoj skupini je bila četvorka: Nikola, braća Pejanovići i neizostavni Robi. Kada njega negdje na okupljanju go igrača ne bude, svi smo zabrinuti za njega i mislimo: 'Kaj je s njim?'. Igrali su na 19x19 handicap -2. Krajnji redoslijed je bio:
1. Robert Jovičić 17. kyu 3 pobjede 2. Fran Pejanović 19. kyu 2 pobjede 3. Filip Pejanović 20. kyu 1 pobjeda 4. Nikola Primetica 24. kyu bez pobjede
Robi je primjenjivao moje primjedbe i nastojao obuzdati brzu ruku. I uspijevao je. Sve je i pored prednosti, koje većini daje, pobjedio vrlo uvjerljivo.
Fran izvanredno primjećuje prostore i vidi točke optimalnih gradnji, ali mu nedostaje oštrine. Graditi treba uz istovremene prijetnje protivniku. Na taj način osigurava se ustrajnost gradnje. Protivnik se brani, a ti nastavljaš s gradnjom i to opet uz nove prijetnje protivniku. Dobro je kada potezi imaju više značenja i mogućih nastavaka, a posebno je dobro, kada i prijete protivničkim grupama i prostorima. To se zove aktivna igra ili onak stručno 'sente igra'. Znam Fran, da buš to brzo skužil i počel tak. To vrijedi i za sve ostale.
Filipe, manje priče više igre! Emocije treba obuzdati. To ne znači da ih odbaciš, već da ih staviš pod nadzor. Kej? Ako ih ne kontroliraš brzo se nađeš u 'neobranom grožđu'. Bumo analizirali postupke, pa buš videl kakve su to pogreške. Primjeri su ipak vrijedniji od nekakvog mog filozofiranja.
Nikola, dobro ti to ide, ali s vremena na vreme. Vidi se da ti nedostaje igre. Kreneš odlično, a onda odjednom pogreška velikog formata. Go pored ostaloga treba vježbati. Neke ti stvari postanu normalne i manja je mogućnost pogreške. Sjest će i to igrom.
Pa lijepo. Sve smo jači, a biti ćemo i dalje. Vidim da vam je stalo do toga, a mene veseli vaša volja i spreman sam sudjelovati u vašem napredovanju. Zajedno smo jači!
Zvonac je istovremeno radio s grupom na atari-gou. Tu su najuspješnije bile djevojčice. Dvije su čak igrale u istom turniru međusobno go na prostor na 9x9. Atari-go se, kako to i doliči, igrao na 9x9. U ovoj skupini ima djevojčica koje bi već mogle prelaziti na veliku ploču. Bila bi to u početku pomalo bolna promjena, uz puno poraza u partijama. Nekako bi htjeli malo to ublažiti, jer bi ih ovi jači igrači redom isprebijali (čitaj pobjedili). One se stoga nekako plaše igrati s njima. Zvonac i ja ih nekako pripremamo na to. U počecima su porazi normalna stvar, ali vrijedi pokazati što dolazi kada na njima nešto naučimo.
Pogledajmo konačni redoslijed u toj skupini na 9x9.
1. Valentina Jovičić 5. interna kategorija 12 pobjeda 2. Nikolina Hržić 6. interna kategorija 8 pobjeda 3. Tea Jovičić 7. interna kategorija 7 pobjeda 4. Mijo Suša 4. interna kategorija 6 pobjeda 5. Antonela Bradač 5. interna kategorija 6 pobjeda 6. Matija Rodić 2. interna kategorija 4 pobjede 7. Ana Rendulić 3. interna kategorija 3 pobjede
Prve tri: Valentina, Nikolina i Tea prelaze u 8. internu kategoriju, a to ujedno predstavlja spremnost na igranje pravoga goa na velikoj 19x19 ploči. Biti će to zajednički prelaz na natjecanja gdje igraju ovi jači dečki. Lakše će sve to njih tri djevojčice uraditi zajedno. Ajde cure. Striček Zvonko i striček Mladen su uz vas. Možete vi to.
Po završetku natjecanja radili smo po grupama.
Zvonko je radio atari-go. Bilo je tu zanimljivih pokazivanja s ciljem jačanja vještine zarobljavanja i branjenja kamenčića.
Ja sam okupio kyueve. Kažem ja njima: 'Ajmo sada trening.' I krene priča, upute, objašnjenja, pa tako između ostaloga i slijedeće. Uvjek je važno znati kako stojite u partiji. Ako znate tko je u prednosti, moći ćete se postaviti. Ako ste vidno slabije pozicije, treba biti agresivniji. Ako vodite, treba igrati dobro, ali čvršće. Cijelo vrijeme treba razumjeti poziciju. Treba vidjeti mogućnosti koje vam ona pruža. Naravno, to ne možete sve, ali u tome pravcu treba razvijati svoj odnos prema igri. To je kao i u životu. Igrajući go vidjeti ćete koliko vam go vrijednih preporuka može dati i za razne životne situacije. Igrali smo i partije uz istovremeno komentiranje razloga igranja poteza. Za svaki potez igrač bi morao imati razloge i ako bi se ga pitalo i objašnjenje. Povremeno i postavim pitanje, onako iznenada ko grom iz vedra neba: 'A zakaj to?'. Znaju oni već da se to uvijek može desiti, pa se trude biti spremni odgovoriti, a tako ujedno počinju igrati s razumjevanjem. Bilo nam je divno tako raditi. Vidim da njima je, a i meni škvadro. Lijepo je vidjeti kada nešto stvaramo.
Prošlo je i ovo lijepo i učinkovito druženje.
Vaš bl. Muradenu