evo još jedne faze....nakon pola godine....kak se osjećam...jadno, gadno...prezirem njega,nekog ili nešto....nije fer što je on opet sretan...njie fer što je njemu prošlo pola godine bez da je mislio kak je meni, bez da se upitao što radim, dal sam dobro...bila sam mu samo jedna stepenica na koju je stao, zgazio ju i krenuo dalje...njemu nije bilo teško kao meni....naprotiv....
hm, faza osjećanja mržnje prema njemu ili točnije svemiru ili tome nečemu što mu je opet omogućilo da bude sretan; dok ja nisam....i ne mogu to podnjet....ne želim da on bude sretan dok ja nisam....neka ovo zvuči glupo ali jednostavno nije fer, nije...
Post je objavljen 25.08.2005. u 23:31 sati.