Dopizdilo meni jedno večer sjedit doma i gledat televiziju. Sjedim u fotelji i pokušavam se sjetit koji je dan, i ima li šta danas u gradu. Bacim pogled na sat, a tamo tek oko deset i pol. Hmm... pa nije tako ni kasno mislim se. Ma nego šta! Jebeš televiziju samovanje doma. Jebeš ekipu koja je od kurca! Jebeš sve! Idem se na brzinu istuširat, obuć, i đir do grada.
I tako je i bilo.
Grad prepun ljudi. Nije ni čudo jer je sedmi mjesec Uletim u prvi birc di mi se muzka činila prihvatljivom, i gdje je cirkuliralo najviše ljudi. Napravim krug kroz ljude i skeniram okolinu.
Nikog poznatog. Hmm.... nije ovaj grad što je nekad bio, a i ja sam već ulovio koju godinu.
Sjednem za bar, naručim pivu i bacim se u lov. Najprije pogledom naravno.
Nedugo zatim već je u shemi neka plavušica. Ne previše bistra, al ko danas traži bistrinu u zadimljenim bircevima. Platim joj pivu, potrošimo pola sata na beznačajne razgovore i priglupo smijuljenje. Atmosfera između nas dvoje vrištala je vodi me doma i mazni me.
I tako je i bilo.
Doma je nisam ni stigo ponudit cugom. U roku odmah je bila na meni, gola.
Ispočetka sam bio napaljen ko naveći konj, ali kako su se njoj stvari zahuktavale, meni su se nekako rashuktavale. Što se ona više bacala i uzdisala, to je meni bilo sve blesavije i neopisivo antisexy
- Aaaahhh... daaaaaaa.... tooooo ...tooooooo....
A meni sve nešto hmmm.. preko kurca, ufff.. .tlaka....
I tako ja nju skinem sa sebe i kažem sori mala, neće ići večeras. Nije problem u tebi.... znaš kako je..... I sve se mislim aj odi doma da idem spavat.
I tako je i bilo.
Dva tjedna kasnije sjedim ja u istom bircu, možda čak i na istoj stolici. Naravno, piva je opet u điru, i već preko 10 minuta snimam tog visokog crnokosog dečka koji toliko iskače iz mase dosadnih posjetitelja. Nakon jedne moje upadice pridružim se ekipi, a par minuta kasnije već se zajebavamo kao da se znamo 100 godina.
Nisam vjerovao koliko sam seretan kada je pristao doći kod mene doma. Mislio sam da će mi srce iskočit! Drapanje je počelo već na vratima, a dok smo došli do trosjeda letjele su iskre. Za razliku od prošlog puta, ovo je bio pun pogodak
- daaaaa... daaaaaaa....daaaajjjj.....
- evooooo..... ti dobro...... uzmi ga...... agrhhhh.... – derem se ja.
Nakon pola sata oboje smo bili potpuno iscrpljeni ali sa takvim smješkom na licu....
Okrene se on premameni, i krene prema mojim ustima i zatvori oči....
Reagirao sam u stotinki! Sa gnušanjem sam ga odgurnuo tako snažno da je skoro na pod odletio! Mislim se koja mu je pička materina?!!!! On bi se ljubio?!!!
Kad sam ga najurio iz stana nije znao šta ga je snašlo!
Pitam ja vas.... koliko je bolestan ovaj današnji svijet??? Zamislite! On bi se i ljubio!!! Ma mislim stvaaaarno.
Sick! Sick! Sick! Sick!
:)
Post je objavljen 25.08.2005. u 23:13 sati.