Prije neki dan bio sam jako hrabar.
Hrabar ko nikad u životu, a da to nisam znao!
Izjurio sam iz kuće noseći dva računala, svako pod jednim pazuhom.
Osjećao sam se poput Arnolda Schwarzeneggera, on je u jednom filmu nosio ogromno deblo na ramenu a na njegovom licu od štavljene kože nije se ni mišić pomakao (dobro, nije se pomakao nijednom u cijelom filmu...ali nećemo sitničariti). Ja nisam nosio drvo već metal, ipak živim u civilizaciji a ne u nekoj kolibi na vrhu brda, ako imam novaca imam i grijanje, a ne ko dobri stari Arnold, nema drva badava ti sva lova svijeta...
Na mom licu svaki mišić radio je za sebe, trz trz, gib gib puf paint ali sam ipak dostojanstveno i užasnog izraza lica došao do svog auta i strpao kompove u njega.
Mozak mi je ostao bez kisika, vrtilo mi se u glavi i blaženog osmjeha sjeo sam u auto i odjurio u avanturu...
Jurio sam čitavim gradom, mobitelizirao u autu, smijao sam se u brk laserskim policajcima jer sam vozio svega desetak posto brže no što je dozvoljeno...čitav grad prešao sam dvaput, poobavljao masu toga i stigao na predzadnje odredište. Izađem iz auta i hodam prema tamo kad li užasnuto shvatim da nemam novčanika! Nemam ni dokumenata od auta, ni vozačke ni osobne...ma ničega!
Ostavio doma! Uh :)
Otišao ja malo poslije po dragu. Umjesto da je vozim doma, vozio sam je k sebi jer tim putem nema policajaca. Pravio sam se da sam hrabar i bio sam veseo. Draga je bila fascinirana. Došao sam doma, uzeo dokumente i krenuo sam voziti dragu kući kad li ona predloži Mc'Donalds.
Oke, stignemo u Maca, sjedamo za stol i ja onako mucho izvadim dokumente iz džepova. Dragoj se to nije svidjelo i stavila ih je u torbu. Nakon 'večere' otpeljao sam je kući i poljubio za laku noć.
Doma sam otišao veselo zviždeći i beljeći se cajcima...ali i oprezno, nigdje nisam vozio preko 130 na sat.
Sparkirao sam auto i izašao van...a tada sam se sjetio da su mi svi dokumenti ostali u torbici kod drage!
Lagano sam krenuo kući ponosan na to kako sam hrabar...
:D
Vaš Ddadd
Post je objavljen 25.08.2005. u 19:00 sati.