Kad kupujem u svom malom seoskom dućanu uvijek kupim i knjigicu.
Nema veze kaj sam prije toga vrtila zelenu salatu po rukama pa se knjigica
malo zamusala. Zamusala sam i Krležu, ali nema veze.
Posjednica sam velike jutarnjovečernje zamusane biblioteke.
O cedejima ću neki drugi put...
ajd dalje....
I tako ja fino jučer dinstam batake i bijelo za zakonitog, kuham tjesteninu,
čerupam spomenutu salatu, zabavljam miciku koja čiči u kolicima, slušam svekra
kak ogovara susjeda, drnda tv, svira radio, zvoni telefon .... to je kod mene
sve normalno ,, ko u ludnici mislim.... i uz sve to sam pročitala Antin uradak.
Ljubav,Struja , Voda i Telefon -tak se zove
e da ,a kaj piše...
ukratko.. ona 35 god. jebežljiva glupa rastavljena raspuštenica frizerka upeca
super karakternog osjećajnog muškarca suca borca protiv korupcije
i kriminala...
a one poštene, kao i u životu ,popuše ko glupače
evo mali ulomak-
"Moj život nije samo moje dite" ,ponovila je sebi mnogo puta,trčeći za Josipom
kad je još bio sasvim malen. Dok je morala paziti da ne padne u more na rivi
ili pod nečiji auto na ulici, frustrirana što joj je mali pokvarenjak oduzeo zadovoljstvo
da umiru popije kavu i razgovara sa prijateljicama.
Jadne isprane kućanice, pomislila je jednom, što žive praznim razočaranim životima
bez strasti, nezaposlene i bez ičega svog, potpuno ovisne o nekom muškarcu,
sve se one, kad im voda dođe do grla , tako tješe.
Kada nemaju para ili se prestanu ševiti , kada više nemogu uvući guzicu u neku
staru suknju ili ih muž ostavi , jedini preostali trun dostojanstva im je da će uvijek
imati svoju djecu.
Djeca su zadnja linija obrane prije njihova potpunog životnog poraza.
A ima ima i jedna pametna:" Muškarca upoznaš kada s njime prekidaš"
Post je objavljen 25.08.2005. u 16:31 sati.