...iz odsutnosti pisanja s moje strane očito je da se sudnipravo pitis približava munjevitom brzinom. Opći optimizam polako ustupa mjesto depresiji, konstipaciji i prvorazrednoj paranoji, a iz usta jubavinajveće često se čuje poluglasno 'jojbožemoj, koliko još, koliko još?'. Recimo samo da je stanje slično konstantnom PMS-u intenzivnije prirode.
Na blogu se dogodile svakakve zanimljive stvari.
Nymphea je isporučila svijetu novog člana, koji je mudro pričekao jedan dan iza termina, kako bi s Jezdimirom slavio svoj rođendan, i koji je tako dobio mene za Blog-kumu. Sretan mu nulti rođendan!
Bučimir nas je mjesec dana držao u neizvjesnosti, obećavajući nam primjer ljigavog ljubavnog spisateljstva iz doba njegove zaluđenosti jednom mladom djevom, a obećanje je ispunio u maniri pravog hrvatskog političara (samo čekam da kaže 'molim vas lijepo, ako pogledate transkripte vidjet ćete da nigdje konkretno nisam rekao da ću citirati per se neku rečenicu, a ako u Aniću pogledamo značenje riječi 'primjer', doći ćemo do zaključka...' itd., shvatili ste poantu).
Domaćica je stavila svoju sliku na blog. Otpozadi. Server već isti dan morao na remont. Stvarno, domaćice, čudim se da to nisi predvidjela. Šalu nastranu, sretan joj rođendan još jednom :)
Dizajnerica nesumnjivo svijetle budućnosti, Pink Eye, sigurno misli kako sam prasica, koja obeća reklamu, pa ju ne napravi, ali ne zna da za to čekam rujan, jer nema svrhe reklamirati nekoga usred ljeta.
Nojzi nije promjenio dizajn. Umjesto toga, lovi griote u mraku pod stolom.
Međutim, zarazio je Jesusa, koji se prebacio na bejbi-plavo-bijelu varijantu. Osim toga, bućnuo se u neke druge spisateljske vode, koje mu odlično plove, pa se nadam da će ga nositi još neko vrijeme.
Dapače, vidim da je još ljudi promijenilo dizajn u zadnjih deset dana.
Dolka je konačno opet propisala (nadam se ne jednokratno).
Od Cookie ni malo c.
Zleva je prošvikala. Ali ne vidim kako je to svježa vijest.
Umorni piše Divlju.
Ovo je odlično štivo za sve ljubitelje dobrog stila. Me like.
Spominjala bih vas i dalje, ali 15 minuta pauze dnevno za 'personal issues' je isteklo, a ista se od sutra ukida.
Jezdimir je smanjio svoje surfanje, čitanje i komentiranje općenito, a u zadnje vrijeme i odlaske na WC i uzimanje hrane. Rujan je iza ugla (iako, s obzirom na vrijeme, čovjek bi rekao da je već protutnjio pored nas), pa će uskoro ovo nepodnošljivo razdoblje čekanja završiti. Nemojte se čuditi ako do tada ne napišem baš puno. I nemojte svi nestati u par tjedana. I nemojte me skidati s lista, jerbo sam dovoljno ranjiva as it is.
Interesantno - nakon cijelog tog nesretnog faksa, koji je sve samo ne lagan, tek sad sam prvi put pomislila 'Pa dobro šta je meni ovo trebalo u životu?'.
Čitamo se kroz neko vrijeme i u boljem raspoloženju. U međuvremenu, možda ubacim koju sliku. Ne svoju, naravno. Ne želimo server opet na remontu, zar ne?
Post je objavljen 25.08.2005. u 14:38 sati.