pisano po noći
Želim nestati s tišinom
Pobjeći od crne tame
Živjeti sa nekim smislom
Dočekat' bolje dane
imam slabi trenutak. danas kad sam ga u medvedgradu pogledala u oči, osjetila sam miris ustajale kože.i nepodnošljivi smrad koji sam osjećala samo ja. trulež. smrad iz crvljivih usta, osjetila sam sve dlake na tijelu i postala sam svjesna zmazanoće koja se kuha u šupljini želuca s pivom i tjera me na povraćanje.
Dosta mi je ovog svijeta
Dosta mi je ovih ljudi
Kao da im ne pripadam
Pa da mi neki od njih sudi
maica na meni u kojoj živim(dan i noć) već danima, primila je miris zmazanoće mog tijela. traperice poderane na svim mjestima, upečatljivo među nogama. nokti odrezani skoro do krvi kako bi nestala zmazanoća. torba koja nikada nije oprana. smrdi po ratu. i cigarama. i tako sjedim unesene face u svoju kriglu. htjela sam se okupati. u vrućoj vodi. i skinuti zmazanoću sa sebe, obuči nešto čisto i bez rupa. a sve što je on rekao bilo je kako me voli gledati.ja se nisam bila u stanju istuširati a on me voli gledati? htjela sam mu se zaderati u facu:"prokleti imbecilu pogledaj u šta gledaš!pogledaj! u hrpu govana!"
jebem ti! onda je još idiot dodao kako je spržio nekoj mojoj frendici mobyja! ja sam to zaboravila ali on se sjetio! zar ne može biti bar na tren kretenski imbecil?ne već savršeno smiren i savršen kakav je uvijek bio! to je mene uvijek mučilo. nije postojala stvar koja nije valjala, zbog koje bi mogla barem dijelić jebene krivice svaliti na njega, pa sam ju morala izmisliti! da, taj prekid je bio čista jebena filozofija!loša, ali dobro osmišljena. a bila je moja! koji kurac ja uopće hoću?od svega, od njega! umjesto da ga zaista pustim na miru!ali kad je on jednostavno morao umisliti da mu je sa mnom dobro!
Zaboraviti sve želim
Uništit' tu bjesnoću
Koja živi sad u meni
Koja javlja mi se noću
Želim opet biti čovjek
Da sam svoj i da sam ne'ko
Blizu sunca moram doći
Al tol'ko je daleko
i onda sam vidjela onu scenu iz Sanjara. jebe ju na pločicama kuhinje. njenu krv razmazuje po njenom licu i ljubi ju!fak!
otuširala sam se. ali smrad se uvukao u zube, nokte i oči..
trebalo mi je ovo. da se ispušem. proći će dva dana, mjesec dana. i sve će opet biti u normalno, sasvim uobičajeno, sasvim uobičajeno..
Život moj polako puca
Želim biti blizu sunca
Da me voli, da me grije
Da mi bude kao prije
Blizu sunca moram doći
Hoću to, al' dal' cu moći
Borit ću se sa srcem svim
Da sa suncem se zavolim
Post je objavljen 25.08.2005. u 10:28 sati.