U našim životima događaji se često ne odvijaju kako bi mi željeli. Da bi ipak bilo bar približno tako, trudimo se planirati. Za uključenje što većeg broja elemenata, koji su potrebni za uspješnu provedbu događaja, pišemo projekte. Zamišljamo sve moguće što je bitno o ćemu treba voditi računa, da nas nešto neugodno ne iznenadi i dovede u pitanje provedbu. Projekti redovno uključuju elemente provedbe bez kojih nema uspjeha, pa čak niti ostvarenja projekta. Posao je to popriličan, a naročito za ljude koji volonterski daruju svoje resurse na širenje neke, po njima, dobre aktivnosti. Tako je i kod nas u gou.
Uobičajeno radimo, barem ovaj najjaktivniji dio u Velikoj Gorici, kontinuirane aktivnosti uz razumjevanje ljudi u Zajednici športskih udruga grada, Centra za odgoj i Grada. Imamo prostor za igru, koji nam je dostatan za naše aktivnosti. U školama smo dobro došli i tamo za školske godine redovno radimo s učenicima. Sve je to super i za to nije potreban neki veći novac. Jedino nam treba za eventualna putovanja na natjecanja van Velike Gorice. Sve ostalo je rad s voljom bez novca. To je, da tako kažem, hoby nas starijih i malenih. Znamo da radimo dobru stvar.
Ovdje se ipak osvrćem na one aktivnosti koje su reprezentativnijeg nivoa. Prije svega je tu organizacija natjecanja, pa i aktivnosti poput seminara, škola goa i slično. S time osobno nemam dobrih iskustava. Za takove aktivnosti potreban je novac. Volonterizam dobro dođe, ali on sam ni približno nije dovoljan. Još se može desiti, da ljudi koji s voljom volontiraju, mogu dati navac i iz svoga džepa, da se pokrije izvodivost. Za takove aktivnosti se pišu projekti i dostavljaju na natječaje. Traže se sponzori, kojima isto tako treba dostaviti materijale, ako uopće pokažu volju za komunikacijom. Za nas je to sitacija u kojoj prosimo za mogućnost, da izvedemo nešto gdje ćemo raditi i dati sebe.
Planirali smo tako turnir i školu goa u Selcu krajem kolovoza, što vremenski upravo dolazi. Škola goa bi već trebala i trajati. Projekte smo poslali na nekoliko natječaja. Priličan je tu problem u pripremi tih aktivnosti, ako nemaš novac koji ti za to treba. To obično rade organizacije koje ga imaju i troše, a kasnije pokriju to novcem koji dobiju na natječajima ili sl. Tako se mi nismo usudili ništa ozbljnijega ni započeti, a vrijeme je prolazilo. Možda smo trebali odmah odustati. Ja sam čak i dvojio o realnosti toga. Išlo vrijeme i stizale odbijenice. Od škole goa smo brzo odustali, vidjevši da nije realno graditi na nesigurnosti, a za turnir smo mislili, da uz naše male resurse radnog karaktera, nekako će nešto biti moguće. Kada se vidjelo, da ništa od svega toga neće biti, odustajemo i od turnira, mada dosta kasno. Ja osobno nemam finacijske mogućnosti po svom kućnom budžetu ni platiti si smještaj i troškove boravka tamo.
Ipak smo mi grupa zanesenjaka zaljubljenih u jednu divnu igru, koja je sve popularnije diljem svijeta. Učimo malene kako se to igra. Organiziramo natjecanja manjega tipa uz mogućnosti koje nam omogučuju dobri ljudi u školama, zajednicama, centrima, knjižnicama. Garnitura nešto imamo i vozimo ih s jednoga na drugo mjesto, po potrebi. Tamo gdje se radi s novcem u nekom većem obimu i gdje se radi s projektima, koji su maltene profesionalni, zasada teško da bi opstali.
A sada da stavim i svoje osobno gledanje na taj problem. Naime shvatio sam da sreča nije uz novac. Mnogi su mi pričali da nisam u pravu, međutim život mi kazuje, da je to ispravno. Na svijet sam došao i do sada opstao ljubavlju pokojnih roditelja i ljubavlju i voljom Božjom. Duboko sam zahvalan. Lijep je ovaj život. Našao sam u njemu i jednu divnu igru, koja pored ostaloga i zbližuje i produhovljuje ljude. Ponijela me. U tim aktivnostima došao sam tako i do nivoa u kojima se organiziraju i veće aktivnosti uz veći broj natjecatelja i organizatora. U sve to ulazi i potreba za novcem, koji je sredstvo značajnog dijela provedbe. Za novac se mnogi bore. Ovdje dolazim do sukoba u sebi. Dođe mi da se obratim samom Gospodu za viđenje ispravnoga puta, jer novca nije dovoljno za sve koji ga žele. Nazirem neki put. Osobno ću nastaviti raditi na širenju igranja goa. Putevi novca mogu pored mene. Na taj način nećemo se moći dićiti nekim velikim organizacijama i uspjesima, ali ćemo i dalje igrati ovu divnu igru na gradskim nivoima i koliko ćemo biti spremni i voljni i više. Ništa ne treba raditi na silu. Ne mora biti ono što zamislimo.
Turnir u Selcu je otkazan. Go-škola u Selcu također. Iskreno se baš i nisam nadao da će je biti moguće na taj način provesti, ali nisam bio jedini u nastojanju provođenja ove ideje. Kažu, da onaj koji ne pokuša, niti ne može uspjeti. Što ustvari je uspjeh? Pa mi go igramo. Nije to neki visoki nivo, ali se igra i pomalo napreduje. Iz toga mnoštva malenih vjerojatno će izniknuti i posebni umovi. Ali iznad toga je to, da se go igra sve više. Tu je još jedna mogućnost za malene i starije za bavljenje. Osim toga nije ona bilo kakva. Pokušajte malo više doznati o igri go. Vidjeti ćete da to nije samo igra. To je nešto i više od igre.
S poštovanjem i isprika svima koji su željeli doći u Selce na go-turnir ili školu goa Vaš bl. Muradenu
Post je objavljen 25.08.2005. u 09:23 sati.