Hrvatska je sve samo ne zemlja u kojoj u velikoj većini žive katolici. Volimo se busati u prsa, vješati krunice po autima i u isto vrijeme psovati, imati pištolj za pojasom, varati žene, tući djecu, varati državu i slično. Malo je onih, iskrenih vjernika, koji doista u srcu vjeruju. To osjetim, jer se, kao katolik, ponekad osjetim usamljenim u nekim razmišljanjima i to među ljudima koji nose tako velike križeve oko vrata da će dobiti išijas. Evo kako ne samo katolik, nego svaki kršćanin treba izgledati i kad ovo pročitate, pokušajte se sjetiti koliko je takvih zapravo i ima li ih onoliko koliko se udaraju u prsa:
Kršćanin, budući da vjeruje u uskrsnuće, postaje čovjek koji je sposoban izaći iz sebe, iz zatvorenosti u svoj svijet, i vidjeti dalje od vlastitih križeva, poteškoća, ranjenosti, slabosti, bolesti, napuštenosti, besmisla, neimaštine, nezaposlenosti... - »groba«. On je čovjek nade i vjere u bolju budućnost te je sposoban i sam, svojim doprinosom, nastojanjem, zalaganjem, svjedočenjem i radom pridonositi izgradnji te bolje budućnosti. Radi poteškoća koje su ga pritisnule on ne pada u defetizam, u gorčinu, u srdžbu, u zdvajanje, u samosažalijevanje i plakanje, u proklinjanje niti u riganje protiv svega i svakoga. On i tada ostaje pribran i vedra pogleda u budućnost. On zna da poslije svakoga Velikoga petka mora svanuti uskrsno jutro, da će se na bolom iznakaženom licu pojaviti osmijeh i suze radosnice; da će tama, laž i nepoštenje kad-tad biti raskrinkani te da će posljednju riječ imati pravičnost i istina. Pravda ponekad polako dohvaća zlikovce. No, iskustvo nam pokazuje da ih ipak dohvaća, a kršćanin zna da ako ih i ne dohvati za vrijeme zemaljskog života, svima nam se pojaviti pred sudištem Božjim. Zato se kršćanin nikada ne predaje tami i laži, ne služi se nepoštenim sredstvima, ne prihvaća mito, korupciju, prijevaru, egoizam. Ne podliježe napasti brzog i nepoštenog bogaćenja pod svaku cijenu, napasti izrabljivanja vlastitih radnika, ne pada u napast otezanja s isplatom plaće... Kršćanin ne robuje svojim interesima. On je sposoban i umrijeti, sposoban propasti, sposoban doživjeti neuspjeh i biti ismijan, pogažen i pokopan. Ima hrabrost biti i gubitnik. No, upravo tako živi uskrsnuće usred životne nestalnosti i u ovaj svijet unosi neuništivu snagu, nadu, vedrinu, pouzdanje, smisao, odvažnost, požrtvovnost, ljubav prema bližnjemu, solidarnost, vrednovanje poštenog rada, sposobnost ljubiti i onoga tko to nije zaslužio. On zna da ništa od onoga od čega se sastoji svakodnevni život, da nijedna žrtva, da ljubav i vjernost prema ženi, mužu; da ljubav prema bližnjemu - da ništa od onoga lijepoga i uzvišenoga u životu i isto tako ništa od njegova samoprijegora i žrtve nije uzalud.
Post je objavljen 25.08.2005. u 09:53 sati.