Dugujem opis dogodovština od petka pa da krenemo. Danijela (Petrina seka), Janneke (njezina frendica Nizozemka), Petra, Iva i ja išle smo van na «Zakon šutnje» u Srce. To je bila kao oproštajna večer jer ove prve tri nabrojene odlaze u Nizozemsku. Bilo je superiška, ovaj bend stvarno zna podići atmosferu tako da smo došle doma oko pol 6... Spavala sam samo 4 sata (duuuga pričaaa...), a subota je prošla bezveze, imale smo čak i vježbu nakon ohohoho vremena i nismo baš bile oduševljene rezultatima s obzirom da nas sljedeći vikend čekaju tri natjecanja. Nismo se htjele ni zamarati time pa smo odmah dogovorile okupljanje u Phoenixu (novi ugostiteljski objekt u Čiču, kao neki restoran-birc..) što nam je stvarno uljepšalo kako dan, tako i večer, a bogme i ostavilo dovoljno materijala za prepričavanje sljedećeg dana... Kao što ste mogli vidjeti na slikama u prošlom postu, društvance je bilo poveliko, tako da ni smijeh nije izostao. Matija je prepričavao doživljaje, zgode i nezgode vezane uz njegovu limuzinu od Fićeka, a mi smo naravno, ronile suze od smijeha! I kad se sjetim kako sam pjevušila pjesmicu iz Popaja, samo mi onaj blesavi smiješak dođe na facu... I kada su nas razvozili doma po Čiču, čisto iz zezancije sam upitala: «Matija, a kad ću ja imati čast provozati se u tvojem kombiju? Ipak se ovakve posebne prilike ne rađaju svaki dan..?» Nisam ni rekla rečenicu do kraja, on je već stao nasred ceste, povukao ručnu (čudo da ju nije iščupao) i začas sam, htjela ne htjela, već bila na vozačevom mjestu. Bez vozačke, ikakvih dokumenata... Upoznavanje s mjenjačem je potrajalo više negoli cijeli Tour de Staro Chiche, ali dobro. Svi zavoji su uspješno savladani (čak i bolje nego mijenjanje brzina), kočnice imaju svoju briju, kod prebacivanja u rikverc mi je asistirao Vladimir jer bile su potrebne dvije ruke... Ma kaj da vam pričam, nitko nije ni čuo moje pozive u pomoć kad su se svi smijali mom umijeću i novom «look-u» za volanom VW kombija. Eto, uistinu mi je ovo bio doživljaj za pamćenje...
... Došla sam kasno doma pa odmah na net i tako sam shvatila da mi se ne isplati spavati kad u 6 krećemo na more, a nisam se ni spakirala ni ništa. Pozvala sam cure u 5 na čaj pa su tak i došle, a u cik zore smo se šetale Čičem i prepričavale dogodovštine od sinoć. Bus je uskoro došao pa smo ubole najbolja mjesta skroz otraga i na laptopu slušale omiljene pjesme. Kako ja već dvije noći ne spavam, zakrmila sam ko tuka pa nisam ni skužila da smo stali i imala sam osjećaj da smo stigli za sat vremena u Vinodolski. To je isto bila scena- nebo puno oblaka, ljudi niotkud, a Čičani u moru. Iva i Martina su se odmah išle pokazat hrabre i neustrašive na drugom katu skakaonice, a ja sam samo provocirala sa sigurne površine. I naravno da su ispale sve samo ne hrabre- vrištale ko male curice, ustrtarile se ko kokoši... Al, glavno da su one skočile i tražile badiće u moru nakon tog adrenalinskog skoka! Hehe... Ajde, bar je mene ta predstava razbudila jer sam se toliko smijala da sam se skoro nagutala vode. Cijelo vrijeme su nas klinci pratili u stopu i pokušavali gnjuriti, no kod mene im to nije uspjelo, a kod ove dvije, hm- vidjet ćete na fotkama! Dan smo stvarno lijepo provele, nasmijale se, nakupale, nasunčale ( o, da- i sunca je bilo!!!). Fotke će vam sve reć...
A kako smo dosta ljenčarile i bile dosta nekorisne, vrijeme je da platimo sav taj nerad! Treninzi su počeli, našle smo zamjene za pozicije koje nam fale i sad vježbamo svaki dan. Imala sam još i dodatnu torturu na folkloru tako da je sad jedino što me ne boli...a valjda kosa!? To je strašno koliko nismo u formi! Za sve koji ne znaju, idemo prvo u Molvice pa u Trebarjevo, a u nedjelju u Dragonožec. Nismo u original postavi pa nam nije ni bitno kak će to sve ispast, ali sretne smo što s nama ide naš, kako su neki već rekli, novi-stari zapovjednik. Kad smo jučer upale kod njega, prekinule smo ga u jelu pa je rekao da će smršaviti, no naš je odgovor bio «Mršavljenje tek počinje, vidimo se ovaj vikend, hehe...!» Jadan, već ga sad žalim kad pomislim kaj ga sve opet čeka s nama...
...tri ženskatira...
1
...Iva je poražena...
2
...a Tina pod vodom...
3
...Iva u letu...
4
...stala sam u ovo čudo (uz malo zapinjanja)...
5
...obožavateljica životinja...
6
...turban, Iva i ja...hehe...
7
...klopa nakon napornog dana...
8
Aha da... VELIKI POZDRAV, PUSA, SPANKY I ZAGRLJAJ NAŠOJ MALOJ PETRI!!! NEMOJ MISLIT DA SMO TE ZABORAVILE, ČOVJEČE - DA ZNAŠ KOLIKO SMO NOVIH PROVALA SMISLILE NA TVOJ RAČUN... HEHE... VOLIMO TE KOLIKA JE KILOMETRAŽA OD ČIČA DO NIZOZEMSKE! NEMOJ NAM SE SAD RASCMOLJIT...
Aha da... Sretan rojsni dan Tihomiru vodnom 1 iz Belajskih Poljica!!!!!
By Marina...............................................krive navode imas zenska;) Petra
Post je objavljen 25.08.2005. u 00:19 sati.