Pregled posta

Ponekad sam razmisljala o kraju zivota na ovoj dragoj planeti u čijim ljepotama uzivam svim čulima, zeljela sam poći u svijet bez tijela, u ono sto na Zemlji većina naziva smrt, a ja prijelaz. I ja sam nekoć, i sebi i drugima, postavljala pitanje sto bih učinila kada bi mi u uho sapnuo On/Ona da ću sutra poći, da mi preostaje samo jos jedan izlazak i zalazak Sunca do konačnog odlaska iz ovakvog zivota, ovdje i sada. Beskrajno je to malo vremena da bih mogla fizičkim pogledom dotaknuti sve one koje u srcu nosim eonima, ali dobro znam da bi ih i dalje u nefizičkom srcu nosila. Da, zagrlila bih one bliske ostavljajući oko njih trag svoje ljubavi da ih tjesi kad s tugom pomisle na moju neprisutnost dok ih budem grlila iz Svjetlosti koju njihove oči jos nisu spremne vidjeti. Tiho bih prelistala sjećanja na sve svoje susrete i dotakla ih unutarnjim pogledom blagoslova i zahvalnosti. Zatrazila bih iz skrovitosti srca oprostaj sto će ih zaboljeti moj odlazak bez riječi i pozdrava. Riječi zahvale nanizala bih u stihove i sliku ostavljajući im u naslijeđe neobičan testament, priču u stihu i slici, priču o Ljubavi i Smislu, da ga čitaju i gledaju u trenutcima samoće i besmisla.
A onda, onda bih najnjeznije za ruku uzela svoju djevojku dijete i krenula na izvor najdraze rijeke pokloniti se svim Izvorima zivota i znanja. Spustala bih se niz njezin tok zahvaljujući se za bogati tok svog zivota. Prepoznavala bih u kapi sve Duse koje su se slile kroz moje zivotne rijeke, kroz brzace i slapove, kroz struje i virove, i jos bih jednom promotrila svom paznjom zainteresiranog promatrača jesam li s ljubavlju, razumijevanjem i oprostom prosla sve njihove lekcije. Dolazeći do usća smijesila bih se zivotu iza mene i zivotu koji slijedi s mirnom radosću na spokojnom licu. Na usću bih se prepustila vjetru pročisćenja i zaplesala oslobođena odjeće recitirajući odu svim svojim vjetrovitim letovima kroz lahor i oluju. A kad se Sunce na obzoru počne spustati prema rubu pučine, privila bih u zagrljaj jos jednom svoje dijete i u srce joj ulila mir, spokoj i tihu radost svog odlaska, i ...sigurnost da ću zauvijek, kroz dimenzije Duha, biti u svemu sto pogleda i u onome sto propusti pogledati dok juiri kroz zivot između dvije usputne uspomene. Otpravila bih je s blagoslovom u fizički zagrljaj onih nama dragih ljudi koje smo ostavili daleko od očiju i donijele duboko u srcu. Tiho bih, gledajući njena hrabra leđa kako se udaljavaju prozborila: " Namaste ! ", i okrenula se sebi i susretu koji mi slijedi s Njim/Njom. Sjela bih na stijenu, sa bosim stopalima uronjenim u tanku liniju usća rijeke i mora, zagrljena vjetrom, milovana zrakama zalazećeg Sunca i tiho usla u meditaciju srca sa zahvalom sto sam imala priliku zivjeti iskustvo Zemljanke osjećajući posljednju zemaljsku čeznju svoje tragalačke Duse da se oslobođena okova trodimenzionalnosti stopi sa svojim Kreatorom poput kapi stopljene sa valom, poput vala stopljenog s oceanom. Prepustila bih se s ljubavlju dugo očekivanom letu u potpunu slobodu Jednote, postajući srebrn Mjesec nasmijesenog lica, zlatno podnevno razigrano Sunce, tek rascvali svibanjski cvijet u planinskoj stijeni. Ako bi samo na trenutak utihnuli, čuli bi me kako se smijem kroz vjetar i mirisem opojnim mirisom rascvijetale lipe. Prepoznali bi me u nestasnom plamenu prve zimske vatre i sanjali u snjeznoj pahulji. Oslikavala bih nebo zorom, sutonom i oblakom, darovala bih raskosnu jesensku krosnju drveću ...ah... bila bih i val ljubavi u ljetnom osvjezavajućem moru. Vidjeli bi me u razdraganoj dječjoj igri, popili bi me u osvjezavajućoj izvorskoj vodi. Titravo bih sjajila zvjezdanim sjajem s noćnog neba. I duga, i duga bih bila u kisnom danu tjerajući vas da ispod mene prođete. A tek...glas utjehe u Vasim tuznim i samotnim vecerima, brisala bih vam suze iz pogleda i smijala se vasim smijehom. Zivjela bih u noti , stihu i plesnom pokretu. Bila bih...bila bih Jednota u svom i vasem Kreatoru.Ah, malo su ove ljudske riječi za opis svega u čemu bi me pronasli kada bih u smrt opojnu s radosću na krilima meditacije otplesala, plesući nebeski valcer s čeznjom svoje Duse, s Kreatorom i Izvorom, u jedinom Domu, u praiskonu, u srcu.