Evo... dugo očekivani (yea right) nastavak djeteta u tami... zaključak, ko uvijek, izvucite sami... ako ga uopće ima :o)
Koliko je prošlo? Dani? Tjedni? Mjeseci? Godine? Nije bilo važno.... Sve što je bilo važno je da otkrije što je to svijetlo koje koje je dolazilo od posvuda oko nje... I muzika koju je čula svugdje oko sebe... Kad se probudila... Bili su tu... Jaki... Toliko da su ju oči i uši bolile nakon toliko godina samoće... no iz nekog razloga... nosili su joj toplinu i mir... kako su je mogli uništavat i gradit u isto vrijeme? Morala je otkrit što ih prouzrokuje... tko ih prouzrokuje... kako i zašto... makar trajalo cijeli život... morat će znati što to znaći... no isto tako... znala je da sobu nesmije napustiti... jer u sobi je sigurna... morat će to napravit u sobi.. bilo kako bilo... bilo bi tako lako izać i pogledat što je... al ne... onda će ju opet povrijedit... a ona nije spremna... ne još... sada je samo bilo važno otkrit što je to svijetlo i ta muzika... od koje se osijeća tako lijepo... al ju svejedno boli glava... no zašto ju boli glava... možda ju želi uništiti... možda je to još jedan od njihovih planova... ili se možda zamarala previše pitanjima žašto i kako... umjesto da je izašla i napokon se prepustila... prekinula okove koji ju vežu... ižašla iz male, "sigurne" sobice... ili ... ... ...
Post je objavljen 24.08.2005. u 20:25 sati.