Današnji post ću posvetiti jučerašnjem danu.
Prije točno 4 godine spakirala sam dva kofera, u njih natrpala svu robu, uspomene i komadić svoga doma.
Vozeći se busom pozdravljala sam se sa svojim starim životom i hrabro koračala u novi.
Onaj 600 km daleko, bez mora i sika, bez mame i tate, bez poznatih lica.
Pune 4 godine živim na relaciji soba-boravak-kuhinja-hodnik-vrt-tramvaj...i evo tek sad, nakon 4 godine mogu reći da ovo ipak jest moj dom, jer je tu moja obitelj.
Ipak, jube, nemoj mi zamirit kad ponekad zakmečim kako mi fali more, i mama, i tata, i sunce, i žalo...to je ipak jače od mene, oni su ipak moja prva obitelj.
Bilo kako bilo, dragi moj zakoniti, prošao ti je reklamni rok, sad me više ne možeš vratit:)
(ovo ćeš dobit i napismeno, od Robinsona;)
Post je objavljen 24.08.2005. u 14:48 sati.