Sve mislim - ništa se ne dešava, pa šta ona pisati - pa se setih, hej, juče sam bio Supermen!
U subotu sam na buvljaku naleteo na supermensku majicu, odmah sam znao da je to namenjeno meni...
Juče sam je nosio celog dana.
Bio sam na oprezu - da odreagujem ako se desi neka nepravda i tome slično.
Deca su se okretala za mnom. Mama, eno Supermen! Devojke su zadržavale pogled. (*)
Hteo sam da potrčim za autobusom, pa odustah - šta ako ga ne stignem, pa da narod na stanici komentariše "Eee ni Supermen nije ono što je bio" ili "Ostarilo se, Supermene?". Nisam smeo ni na utakmicu - šta ako navijači zavape: "Supermene, pomozi!"
Mnogi od drugova što su me videli, rekoše: Imam i ja majicu tog i tog junaka. Predložio sam svim Zagorima, Betmenima, Spajdermenima i ostalim superherojima da se okupimo i prošetamo centrom grada!
Danas sam ponovo u ilegali.
(*) Šta su pomislile u tom trenutku:
a) Ah, simpatičan Supermen
b) Koji kreten!
Post je objavljen 24.08.2005. u 11:14 sati.