Život teče, vrijeme stoji
Godine se same množe
Dok ti drugi masku kroji
Valja ti iz svoje kože
U školi je gusto bilo
Neznanje te neko nađe
A u domu, maska-lice
Od šećera bješe slađe
U mladosti, oh nebesa
Sve zbog jedne plahe klinke
Mijenjao si svakog dana
Udvaračke razne krinke
Kao maska, krinke razne
Služio si, sudbo kruta
Pa i danas, vidim, viriš
Poput pseta, ispod skuta
Pred liječnikom il’ glavarom
I ostalih jačih trista
Masku nosiš krotka bića
Uvijaš se kano glista
Život teče, vrijeme stoji
Godine se same množe
Masku skidaš, nigdje lica
Što se može, što se može
Post je objavljen 23.08.2005. u 21:44 sati.