napokon sam pogledala Ples u tami. Nikada nisam znala da li je za mene Bjork ružna ili skroz lijepa žena. Sa divnom neurednom crnom kosom spletenom u pletenicu raspadnutog stanja i velikim socijalnim pepeljarkama odvratnih debelih okvira, retardiranim i sanjarskim pogledom(u ovom filmu) shvatila sam da je lijepa. Cijeli film me dok sam ga gledala od samog početka nevjerovatno živcirao. Ona kamera koja reže ljude i stalno bježi, te dva i pol sata samog filma..popizdila sam. Tek kad je film završio kliknulo mi je u glavi da mi se film sviđa! Da me naježio i da sam bijesna!
Kraj filma je kako nju objese. Smrtna kazna vješanjem. Kad joj stavljaju crnu kapuljaču na glavu ona vrišti jer ne može disati. Slijepa je. Ali onda počne pjevati. Iz sveg glasa. I smije se…sve dok ne povuku konop. Kosa joj pada preko lica i nestaje pjesma. Ubili su je.
Priča nije istinita ali postoji mnogo sličnih. I gorih. A ja sam se nakon filma osjećala kao prokleto jadna životinja. I nije toliko žalosno što smo mi obično jebeno roblje u svijetu gdje ne postoji sloboda, (jer za mene je sloboda samo izmišljen pojam u svijetu gdje postoji policija, vlast, zatvor, kazne, propisi, granice…i slično), već što se protiv toga ne borimo, što smo već toliko navikli na takav režim da ni ne primjećujemo da smo dio njega, da nije dobro samo zato što su nam stvorili tu fikciju jer nas od malena tako uče, već da može i mora biti bolje! Nama je toliko normalno i uobičajeno da nama netko vlada da je meni zlo! Da..ovo je tema koja me previše umara i o kojoj sam već pričala mali milijun puta pa večeras neću. Ali opet da ju dovoljno puta ponovimo možda bi ljudima nešto i puklo u glavi..
Zvuk su proširili. Stavili neke odvratne tapete kao imitaciju cigle. Stolovi se sjaje pa su totalno ne prepoznatljivi. Sve je veliko i ..i..VELIKO! ne osjećam se više dobro unutra. Nije to više to. Nema čari kao što je prije imao.jedne male rupe. Jebiga.
Kurt Cobain je jednu svoju sliku nacrtao vlastitom spermom. Ne ide mi to iz glave. Kako jebena glupost može fascinirati, jer mene fascinira. Totalno!
Predlažem da pročitate Žudnju za životom. Autobiografiju Van Gogha. Mene fascinira. Lako se čita a ostavlja nešto u glavi.Živjeli!
Post je objavljen 23.08.2005. u 20:23 sati.