Pomorsko-zračna bitka u Filipinskom moru – 19. do 20. lipanj 1944. godine
Na desant američkih postrojbi na otok Saipan, japanska je vojska odgovorila koncentriranjem svih raspoloživih snaga u namjeri da spriječi protivnika da ovlada bazama s kojih bi mogao ugroziti japanske otoke (Japan). Tako su se nadnevka 16061944 združile japanske flote (2. flota bojnih brodova BB i 3. flota nosača zrakoplova CV) na oko 300 milja istočno od otoka Samara. Flote su ustrojile dva odreda: odred nosača zrakoplova ( 6 CV, jedna CA i 15 DD) pod direktnim zapovjedništvom admirala Jisaburo Ozawe, te odred glavnine (dvije divizije BB, divizija CV, tri divizije CA i 10 DD) pod zapovjedništvom admirala Takea Kurite. Za zaštitu flotnih tankera (6 brodova tankera s gorivom) određeno je 6 razarača (DD). Japanski plan predviđao je uništenje američke 58. operativne eskadre (TF 58) koja je osiguravala provedbu desanta na otok Saipan, te udar zrakoplovstva na snage desanta. Pored 430 zrakoplova s nosača zrakoplova (CV), admiralu Ozawi podređeno je i 480 zrakoplova s otoka Rota i Guam, te 500 zrakoplova iz drugih japanskih baza. Napad je trebalo izvršiti s velikih daljina, kako američki zrakoplovi ne bi mogli uzvratiti udar, a japanski zrakoplovi po gorivo bi se spustili na otoke Rota i Guam. Iako je pravodobno izvješten o približavanju japanskog brodovlja, američki admiral zapovjednik 5. flote R. Spruens, nije svoje brodovlje uputio u susret protivniku, da bi zapodjenuo bitku daleko od japanskih uzletišta na otocima Rota i Guam. Admiral Spruens je 18061944 ojačao TF 58 kojom je zapovijedao admiral M. Mičer, pa su američke snage narasle na 8 CVA (teški nosač zrakoplova), 7 CVL (laki nosač zrakoplova), ukupno je to 890 zrakoplova, 7 BB, 8 CA (teška krstarica), 13 CL (laka krstarica) i 69 DD (razarači). Te su snage zauzele poziciju na oko 150 milja zapadno od Saipana. To je pozicija koju su Japanci predvidjeli svojim planom i u potpunosti im odgovara za provedbu pomorsko-zračne bitke. (Athumanunh je razmišljao malo o ovakvim potezima admirala Spruensa i zaključio da je najvjerojatnije admiral, povučen naučenim lekcijama iz prethodnih bitaka s japanskom flotom, strahovao da su otkriveni japanski brodovi zapravo pomoćne snage, a glavnina bi se mogla pojaviti iz nekog drugog smjera i time uništiti snage desanta na otoku Saipanu, pa je odlučio da je bolje da sve svoje snage drži bliže Saipanu.) Nakon što su ga izvidnički zrakoplovi izvijestili o otkrivenim američkim brodovima admiral Ozawa podiže prvi val zrakoplova na udaljenosti od 400 milja zapadno od protivničkog plovnog sastava. Američki radari taj su val otkrili na udaljenosti od 130 milja, pa su njihovi lovci presretači pravodobno podignuti u zrak u namjeri presretanja japanskih zrakoplova. Bitka je počela i trajat će punih šest sati. Američki lovci presretači žestoko su napali japanske zrakoplove i svega ih se 40-tak probilo, ali oni nisu polučili značajnije uspjehe. Lakše su oštećeni američki BB USS South Dakota i USS Indiana, dva nosača zrakoplova i jedna krstarica, ali nisu izbačeni iz stroja i oni nastavljaju bitku. Sada su se razvile zračne bitke na sve strane, a japanski zrakoplovi svugdje trpe teške gubitke. Oboreno je 366 japanskih i samo 26 američkih zrakoplova. Djelovanjem brodskog topništva po uzletištima na otoku Guam uništeno je još 36 japanskih zrakoplova. Težak udarac japanskom brodovlju nanijele su i američke podmornice (SS) USS Albacore koja je torpedirala japanski CV HIJMS Taiho koji je eksplodirao i potonuo s cjelokupnom posadom i znatnim brojem zrakoplova, te USS Cavalla koja je s četiri torpeda potopila japanski CV HIJMS Shokaku. Potonućem HIJMS Shokaku japansko brodovlje ostalo je samo s jednim CVA (teškim nosačem zrakoplova). Padom večeri admiral Spruens snage TF 58 dijeli na dvije skupine, te slabije snage zadržava kod otoka Saipan, a jače snage priprema za jutro, kada je namjeravao otkriti japansko brodovlje i s njim zapodjenuti odlučujuću bitku.
Post je objavljen 23.08.2005. u 19:47 sati.