Kad sam započeo pisati ovaj internetski dnevnik, imao sam samo maglovitu slutnju o pravim dosezima ovakve komunikacije s meni nepoznatim ljudima. Ta komunikacija ima ozbiljnu "falingu". Naime, ja nisam anoniman, ali moji čitatelji i komentatori to jesu. Ja se moram truditi biti i pametan i pismen i dobronamjeran i širok i tolerantan i iskren, a moji anonimni komentatori to sve ne moraju. Pa ipak, osim zanemarivog broja prostih i uvredljivih komentara, većina komentatora pokazuje zadivljujuću ozbiljnost, trezvenost i natprosječnu obaviještenost.
Za ovaj post su me svojim građanskim stavom i pametnim aktivizmom inspirirali dvoje mladih, pametnih ljudi iz Galdova, Žeža i Dado K. U pomalo oštroj polemici kojoj je povod bio popravak, doista u katastrofalnom stanju, dijela Poljske ulice, te moja najava izmjene naziva ulice Mile Budaka, tih dvoje ljudi me potiču svojom ozbiljnošću, dobronamjernošću i pametnim rezonima. Ljudi kao oni doista daju pravi smisao ovoj komunikaciji i ja ih s poštovanjem i uvažavanjem slušam. To znači da ću osobno ubrzavati i nadzirati rad na popravku Poljske ulice, ali i to da slušajući Žežu povlačim svoj prijedlog da se Budakova preimenuje u Ulicu grada Heidenheima. Neka se zove kao i prije , Radnička ulica.
Ljudima kao što su Žeža i Dado K. , zahvaljujem se na svakoj konstruktivnoj primjedbi i svakom dobrom prijedlogu. Pokušat ću učiniti sve što budem mogao da uistinu budem izvršitelj želja i potreba mojih sugrađana. Unaprijed znam da sve želje i potrebe neću moći ispuniti i zadovoljiti, pogotovo ne one nerealne ili kvartovski sebične, ali nastojat ću. Kako je ovo javni dnevnik, dan vama blogerima, (ali i ostalim Siščanima preko NST) na uvid, želim još jednom potvrditi moju predanost radu za dobrobit našeg Siska i njegovih građanki i građana. Znam da me čeka zahtjevan posao, da su ljudi i osiromašeni i nezaposleni i nestrpljivi nakon godina čekanja i da nam Grad nazaduje desetljećima, ali moramo, a uvjeren sam i da možemo stvari pokrenuti u željenom pravcu. Ja osobno, imam samo taj cilj. Ne zanima me gradonačelnička slava i moć (ta bio sam ministar i naužio sam se časti), nisam se ovog posla prihvatio niti da se obogatim (solidno sam situiran i sa suprugom ostvarujem višestruko veće prihode od prosječnih plaća), ne želim zloupotrebljavati vlast i vrlo obzirno i sa puno skrupula disponiram sa moći. Naprosto, u pedesetoj, s ovim iskustvom i nekakvim znanjima i vještinama želim zajedno sa ostalima, ovom gradu, u kojem sam rođen i u kojem živim i kojega volim, dati dio svoje energije i volje. I to je sve. Jedno je sigurno: ja to želim i hoću, a da li i mogu, pokazat će vrijeme.Ne znam da li ću uspjeti, ali znam da ću sve učiniti da uspijemo.
Post je objavljen 23.08.2005. u 14:50 sati.