Kako mi i ime kaže, gradnja mi je u krvi. Tako smo sa prvim danima godišnjeg odmora, moj dragilović i ja odlučili krenuti u građevinske radove. Prvo na repertoaru je bilo keljenje pločica u sporednu kupaonicu naše vikendice (vikendica zapravo nije naša, nego njegova, ali što je njegovo je i moje; ono moje ostaje samo moje, naravno). Zapravo se radi o prostoru od 2 m2 koji udomaćuje jednu wc školjku (sa jeftinom plastičnom odličnom-za-kenjanje daskom) i mali lavabo (umivaonik po naški) u kojem ne možete oprati ruke da ne zalijete sve oko sebe.
U trenutku mog ulaska u ovu kenjaonu (jer zapravo to niti ne možemo nazvati kupaonicom) na zidu su se već nalazile pločice (bijelo-smeđe), a na podu neidentificirana zelena masa (mislim da će me dragi razbaštiniti zbog ovakvog opisa njegove voljene vikse).
Prvi korak je bio kupiti pločice. Odredište Pevec. Veliki hrvatski lanac imamo-sve-i-više-od-toga prodavaonica, koje izgledaju kao nedovršeni hangari bez uporabne dozvole. Našavši tamo jeftine tera-kota (kako god se to pisalo) pločice, odlučili smo ih ubosti. Kako nam je trebalo 2 m2 (+otpad), a paket pločica je sadržavao 1.86 (ili tako nekako), shvatili samo da ćemo morati uzeti dva paketa, što nam je bilo opako tu mač.
Čudilo me da u dućanu ima otvorenih paketa iz kojih je naočigled falilo pločica, pa sam priupitala prodavača da li prodaju po paketima samo, ili mi može dati i ovaj otvoreni po nižoj cijeni. Odgovor je bio očekivani – prodaju samo po cijelim paketima, a iz ovog otvorenog zamjenjuju strgane pločice, kojih se nađe. Onda sam ga ja fino pitala da li mi može dati koju strganu pločicu (jer će meni i onako faliti samo po rubovima dijelovi) da ne kupujem čitav paket, a prodavač mi je bahato rekao da ne može! Dakle, oni će rađe baciti u smeđe taj otpad, nego imati zadovoljnog kupca.
Zapravo je i logično jer me ovako prisiljavaju da im ostavim 100 kuna više. Sve bi to bilo ok da je prodavač normalan čovjek, a ne neki napuhanko koji misli da je dobio jack pot na nacionalnoj lutriji kad šljaka kod peFca u onoj manduri. Posebna priča su ti lijeni prodavači, koji samo međusobno žlabraju, a na pitanja odgovaraju u svom lijenom dalmatinskom štihu.
Uglavnom, uzela sam jedan paket (osmislivši poseban plan, što ću umjesto one tri polovine pločica koje mi nedostaju) i krenula doma. Tamo me dočekalo posebno iznenađenje – gotovo svaka pločica je na sebi imala oštećenje!!! Iako se radilo o jeftinoj robi, dodatno sniženoj na akciji, po zakonu, prodavač treba posebno istaknuti robu sa greškom. Nije mi se dalo vraćati, jer svejedno se radilo o sporednom wc-u u sporednoj kući, ali da mi je bilo za doma čuli bi me svi tamo!
Onda je uslijedio bauštelski dio – miješanje ljepila, ljepljenje pločica (+ rezanje naravno) i na kraju fugiranje! Dragilović i ja smo to odradili majstorski, a naša sraonica je nikada ljepša! Toliko dobro izgleda da smo, iako oboje ljenčine, izbjegavali koristiti donju kupaonicu, nego smo trčali na kat diviti se ljepoti našeg novog wc-a kada god je majka priroda zazvala!
Ako netko treba dobrog keramičara tj. keramičarku, nek se javi na mail!
Post je objavljen 23.08.2005. u 13:45 sati.