Gnjev vuče dolje, težak je, taman. Gnjev je duh težine. Indijci kažu tamas.
Light znači lako, znači i svijetlo. Kad smo laki i svijetli uzdižemo se uvis, u nebo, poput anđela. Kad smo teški tonemo u mrak.
Kad smo teški i masivni padamo. Svjetlost nije teška, foton nema masu. Mrak nam nije lak, no light.:) Kad smo gnjevni, mada nam je tada Ja najveće i najvažnije, ipak, najdalje smo od sebe. Jer teško je ono što je masivno. A masa je bezoblična.
Čovjek u masi više nije svoj - masa udaljava od svojstvenosti, od vlastitosti, od sebe. Masa je mrak, u kojem je sve podjednako crno. Za vidjeti to što jest treba nam svjetlo, lakoća.
Schelling prihvaća riječ Meistera Eckharta, Lauterkeit: čistoća, bistrina, jasnost. Ono što omogućava vidjeti to što jest. ''Čista nagost'', kaže.
Možda je to jedina sloboda koju imamo: ili prihvatiti ono što jest, voljeti to što jest, biti lak, u svjetlu… ili htjeti ono što nije, mrziti ono što jest, biti težak, taman.
Nietzscheov Zaratustra pjeva:
''Ali, tko hoće postati lak, postati ptica, taj mora voljeti sama sebe… Treba naučiti voljeti sama sebe ljubavlju čitavom i zdravom: da bi čovjek izdržao u društvu samoga sebe a ne tumarao uokolo.''
d.
Post je objavljen 23.08.2005. u 12:41 sati.