Ovom pjesmom htjela bih se zahvaliti mudracu koji spava u krošnji i deblu šljive koja stanuje pored moje terase i svaki dan sve više postaje dijelom moje sobe. Ponekada kad sam tužna ona mi se samo vragolasto smije. Jednog dana nekim čudom ugostila je ona tada sasvim čudnog gosta. Te je noći cvrčak jedan ostavio meni poklon vrijedan. Pa joj sada samo zahvaliti želim.
Pod prozorom moje sobe
jedna šljiva mala,
ponosno je jednog jutra
plavu boju dala.
Veselo mi pokazuje
plodove svoje,
a oni joj ovog ljeta
jako lijepo stoje.
Ponekada dok je gledam
poželim joj reči,
da bih sada najradije htjela
pored njenog debla leći.
Hranila bi ona mene
plodovima svojim,
a ja bih joj uzvračala
zagrljajem mojim.
Skladan bi to duet bio
doista vam velim,
jer ja svoju malu šljivu
počesto poželim.
I dok tako maštam
o toj mojoj sreći,
probudim se nasred sobe
u plavoj odjeći.
Post je objavljen 22.08.2005. u 16:27 sati.