Razljutilo me sotoniziranje hrvatske obrane istocnih granica, pa sam napisao ovo pismo pred tri tjedna. Izgleda da odlaskome A. Latinovic, Vjesnik je izgubio svoja muda, pa se ne usude ovo obljaviti. Puno je zanimljive objavljivati prepirke starih ustasa i partizana nego se baviti proslim ratom. Ujedno pozdravljam i sve citatelje iz zemlje u kojoj se tuku muzicari i siluju trogodisnje bebe.
Ovih dana puno se priča o zločinima u Slavoniji tijekom Domovinskoga rata. Puno toga se zaboravilo, a nije se trebalo. Jedna od tih zaboravljenih epizoda je uloga srbijanskoga novinara Nine Brajovića koji je izvještavao oko i iz Vukovara za Beogradsku televiziju u jesen 1991. Povijest je pokazala da razvitkom medija dolazi i do nekih neželjenih pojava i negativnih strana istih. Utjelovljenje te negativne strane medija bio bi nacistički šef propagande Joseph Goebbels. Brajović je vjerni učenik istoga. Izvjestitelj TV Beograda ne bira sredstva u nemilosrdnoj propagandi protiv branitelja Vukovara. Ništa mu nije sveto. Tako bez dlake na jeziku, ubijene Hrvate, čija se krv nije ni osušila proglašava mrtvim Srbima, srcedrapeteljski priča o nepostojećem pokolju srpske djece, sve istom ležernošću kao kad vodi razgovor ugodni s majorom Veselinom Šljivančaninom, zloglasnim predstavnikom JNA u Vukovaru. Stravična je lakoća kojom Brajović to izvodi. Za njega je slika jasna. Hrvati su sve zlo ovoga svijeta, fašisti, ubojice nevine djece, a druga strana su humanisti koji su evo tu, oko Vukovara sasvim slučajno našli. Brajovića možemo suokriviti i za Ovčaru, jer prema njegovom izvještavanju, ranjenici iz Vukovarske bolnice još se vjerojatno nalaze na liječenju u Srijemskoj Mitrovici i Šidu.
Bili smo svjedoci ovih dana da novinari iz Hrvatske bivaju optuženi u Haagu jer su se ogriješili o pravila čuvenog Suda. Postavlja se pitanje zbog čega Brajović također nije pozvan Haag, jer današnji šef Udruženja novinara Srbije bez srama poticao je ratne zločine, lažno je izvještavao i širio neopisivu međunacionalnu mržnju. Ako bi Siniša Glavašević bio utjelovljenje novinarske hrabrosti, odlučnosti i poštenja, onda bi Brajović bio čista negacija svega onoga dobroga što Glavašević predstavlja. Stravična pojava Nine Brajovića zasigurno ne bi trebala biti zaboravljena jer takvo zlo se ne vidi često. Svaka riječ koju je Brajović izgovorio jednako je teška kao svaka granata koju je ispalila Teritorijalna odbrana Srbije na Vukovar.
Pero
Post je objavljen 22.08.2005. u 16:30 sati.