Pauza za rucak. Sat vremena mira i slobode. Mozak na pasu i trpanje sendvica i ostalog junk fooda u sebe, zaliveno s kokakolom. Inace, u Japanu svi imaju pauzu za rucak od 12 do 13. Pocetak i kraj pauze popraceni su zvucnim signalom koji varira ovisno o firmi. U skveru pauzu oznacava sirena, u uredu u kojem sam ja imamo sat koji svira neku usranu melodiju u 12 i jos usraniju u 13. U zgradi do imaju malo vece zvono, ko u ono u skoli za veliki odmor, pa se po tome ravnaju. I onda svi navale u ducane i kupuju gotove obroke koji izgledaju ko onaj sa slike iz mog prvog posta. Ja kupim sendvic i kolac, nije nesto ali izdrzim dok ne dodjem doma.
Blizu stana nalazi se neki hram ili tako nesto, vidi sliku. To sam malo jucer slikao, ali bilo je zatvoreno pa nista iznutra. Ima ih jos par vecih u okolici, ali nisam jos sve istrazio. Moram to obic, i isto tako ima neki dvorac tu blizu, pa cu malo glumit turista cim uhvatim koji slobodan dan, jer posto mi je radno vrijeme od 8.30 do 18.30 nemam bas neku volju za razgledavanje nakon posla.
A i zaboravio sam napomenuti, ako nekog zanima, nalazim se na otoku Shikoku, a grad je Imabari. Nista posebno, po mojoj slobodnoj procjeni, nesto manji od Splita. Moj stan je u predgradju, treba mi oko 10 min autom do centra. A ima i vlak, koji bi mozda bilo bolje koristiti jer je zajebano nac parking. 200 jena u jednom smjeru, nesto manje od 2 dolara.
Jedna stvar koja mi se kod Japana stvarno svidja je internet veza. Ova koju imamo na poslu je malo sporija, moze skidat samo 150kb/s, ona doma mi je malo brza, 600-700 kb/s. Tako brzo skida da imam osjecaj da mi je sve na komp, a ne da sam spojen na internet. A kad se samo sjetim 5kb/s preko dial-upa doma....
Toliko. CUL8R
Post je objavljen 22.08.2005. u 05:17 sati.