Godina je 1948.
Nema više švaba, al ima bubašvaba.
Mjesto radnje – jedno selo u dolini Neretve.
Moj stari je tada imao 6 godina, a njegov stari je imao bačvu crnog vina sakrivenu u stogu sijena jer se to vino vodilo kao višak.
Višak se uvijek davao općinskim vlastima jer nas je socijalizam tako učio.
Moj dida je ipak odlučio zadržat tu bačvu i obično je žednio noću kada ga nitko ne vidi.
Jednog jutra je sin moga dide (brat moga strica) krenuo na šišanje.
Do najbliže brijačnice bilo je cca 2,5 km. To se najbolje obavi jednim laganim pješačenjem.
No, njegov plan pješačenja poremetio je susjed Jure koji je u tom momentu prolazio na biciklu (dobio ga od jednog talijanskog vojnika jedne večeri dok mu je vojnik kresao ženu).
Aj Ante uskači……-rekao je
Kada su stigli do Zvonkine brijačnice moj stari mu je zahvalio, a Jure ka Jure…pravac u obližnju gostionicu na jutarnju dozu loze.
Mali Ante je bio treći na redu za šišanje i nevoljko je išao kod Zvonke jer mu je ovaj prestao davat slatkiše rekavši mu da je već stari mulac.
U to vrijeme Jure je već tamanio treću lozu.
Za susjednim stolom sjedila je baba Anđa iz susjednog sela.
Djelovala je malo izgubljeno.
Anđe…….jes` to ti isukrsta ti?? – reče Jure
Jure…..đava ti sriću ne odnija….dabome da jesam. – Anđa će.
Reci mi Jure…..di ima odi kupit praška protiv buva??
Vražija napast neda nam mira.
Prašak protiv buva……hm – Jure pravi mislilačku facu
Ima ti ova radnja odma do…. – i pokaže prstom na Zvonkinu brijačnicu.
Aj……iden vidit – reče ona
Neman više vrimena za dangubit.
Aj Anđo….vidimo se, i pozdravi Matu. – reče Jure
Oću…i ti svoju Dragu i….vrime vam je više za dicu pravit.
Je, je….ma šta će mi mulad. Nek još koju godinu.
Samo vi čekajte……ljudi već svašta pričaju.
Ma nek pričaju ćakulone….aj Anđo. Zar ne žuriš?
Aaaa…jesan, jesan…aj, nek ti je sa srićon.
Anđa je zakoračila u kolekcionarnicu muških dlaka.
Zvonko ju je čudno odmjerio ispod svog dugog brka.
Dobar dan. – reče Anđa
Dobar dan. – Zvonko će
Reci mi raaano…..ima li kod vas praška protiv buva??
A ko te poslao baba….reci ti meni??
Ma…onaj Jure iz gostionica tamo.
Zvonko se lagano nasmiješio i ostavio svoj brijaći alat sa strane.
Kako ne baba……ima svega kod nas.
Pričekajte momenat.
Zvonko je izašao na stražnja vrata u dvorište kuće gdje je pronašao jedan stari istrošeni crijep.
Uzeo je jedan kamen sa strane i izvukao vrećicu što je imao u džepu.
Crijep je umetnoo u vrećicu i tukao kamenom po njemu dok nije dobio sitni crveni prah.
Zatim se vratio natrag u brijačnicu i ponudio babi prašak protiv buva.
Koliko sam dužna – reče Anđa
Ništa, ništa baba…..kuća časti – reče Zvonko
Hvala ti raaano…bit će mesa sada iza kolinja pa ću ti poslat po mužu kada bude prolazio.
Hvala baba…ne morate, zaista.
Neka….neka – reče ona
Vidi se da si dobar čovik.
Aj…fala ti još jednom. Adio vam.
Adio baba – povikaše svi u brijačnici.
Prije nego je izašla, babi se ukazao jedan veliki upitnik nad glavom.
Taj upitnik bio je toliko velik da baba nije mogla sa njim izać kroz vrata.
Vratila se nazad do Zvonke i upitala ga : A jeli….kako ću ja ovo čudo upotrijebit??
Bar je to lako baba – reče Zvonko
Prvo morate uvatit buvu.
E… - ona će
Onda kad je uvatite…okrenete je na leđa.
E…
Kada ste je okrenuli na leđa….poškakljete je po stomaku.
I…
I onda se buva nasmije, a vi joj ubacite prašak u usta. I to je to.
Ma đava te lipi ne odnija…….
Post je objavljen 22.08.2005. u 00:51 sati.