evala lipi moji.
vratia san se. s godišnjeg naime.
misec dana sunca, mora, vjera i kiše. misec danas žena, droge i alkohola. samo misec dana. :(
ovo lito nisan stiga do motovuna. jebi ga. kad je došlo vrime za poć gori, ja san se odlučia za varijantu more. i nisan falia. ni malo.
sad parin ka neki crnac ča je zaluta u ove krajeve priko razmjene studenata. zajebano.
kako san i krenia u lito tako mi je i lito vratilo. svo ono trčanje po merjanu ovo proliće je urodilo plodom prilikom jedrenja. osjećam se strašno. ock, razbia san oba gležnja i jedno stopalo, razbia san i vilicu, ali... windsurfing rulz!
zadnji dan mog boravka na moru iskoristia san s daskon i jedva osta živ. derala je nekakva tramuntana i prilikon jednog skoka malo se sve otelo kontroli i kresira san u more. e, sve bi bilo u redu da nisan kresira bradon u sami špic daske. totalni knock out.
i nebitno...
evo, sad upravo pada neka keljava kiša. za ispalit. takav prelaz sa sunca i borova u kišu i beton je... jednom riječju - nepodnošljivo.
kako stvari stoje meni je lito završilo. klasično lito naime. naglašavan to klasično jerbo je meni uvik lito. uvik mogu uletit u more proplivat, cilo vrime san u kratkima... uglavnom, da ponovin post od lani tj da ponovin jedan prejaki grafit: