Možemo li zaista biti sretni? DA!! Ali, zašto se sreća mjeri trenucima, danima, a ne nekom dužom mjernom jedinicom vremena? Zašto sam bila sretna, presretna neko vrijeme (čak začuđujuće dugo za mene) i onda odjednom….bam… prijateljica mi se udala, jučer baš….bila je prekrasna, kao princeza….Tek pred jutro sam zaista postala svjesna toga da je ona postala gospođa. I slomila sam se… što od sreće, što od tuge, ali slomila sam se… Istrčala sam iz restorana i potrošila tri paketa maramica u rekordnom roku a kad mi je ponestalo maramica, poslužila je i košulja moga dragoga…. Bila sam presretna zbog njih, bili su mi preslatki, osmjeh na njenom licu, sve me to dirnulo. Moja Dušica (kako sam je još donedavno zvala) je postala žena. Al ono, za ozbiljno…. Hoće li se to ikada meni dogoditi? Ja ne uspijevam imati ni dugu vezu, kako ću onda doći do oltara? Zašto me uvijek nakon određenog vremena počne prati paranoja? Zašto počinjem previše tražiti? Zašto se počinjem opterećivati sitnicama? Zašto pazim na svaki detalj i krivo tumačim (uglavnom sve negativno)? Zašto se to sve počinje događati nakon toliko vremena neopisive sreće? Zbog toga se pitam – mogu li uopće biti sretna? Možemo li uopće svi mi biti zaista sretni? Iskreno – ne znam. Čovjek je čudna biljka – nikada nije zadovoljan. Uvijek teži nečem drugom i ne cijeni ono što ima nego to uzima zdravo za gotovo….To je loše, to treba promijeniti. Ne može svaki dan On biti jednako pažljiv i raspoložen, ili….? Ne znam….samo znam da trenutno prolazim jako jako težak dan, na rubu suza sam iz razloga koji su shvatljivi samo meni. I baš nikome drugome….
Volite se, uživajte i pokušajte biti sretni…barem radite na tome, jer to je smisao života. Ako uspijete biti sretni, možete smatrati da ste uspjeli u životu. Bila to karijera i novac, uspjeh, moć, ili jednostavno skroman život sa voljenom osobom kraj sebe – nije bitno, dok god ste sretni, uspješni ste kvak kvak
Post je objavljen 21.08.2005. u 20:42 sati.