Druga postaja Pag.
U katamaranu je bila tona ljudi, jedni preko drugih uključujući njihove stvari. No ipak, ja sam se uspio sjesti i to do prozora. Lijepo je unutra uređen, može se fino i prošetati. Malo tutnji od motora, ali ne smeta. Ispred stražnjeg dijela broda je bio veliki šank sa velikim plazminim televizorom na kojem su trajale "Zvjezdane staze". Na šanku se okupila neka čudna ekipa, već vidno pijana. Nisu bili stariji od mene. Očito da idu tulumariti na Zrče i to se ne srame pokazati. Tamo su se dernjali, nazdravljali za sve i svašta. Čudi me da nitko od posade nije ništa poduzeo. Što je još gore, konobar im je i dalje točio pivu. Ali nisu nikakvo sranje napravili. U relativnom miru smo prošli putovanje.
U Novalji me dočekala Zmija sa prijateljicom. Sjeli smo se na kavu, prošetali po gradiću i lagano pješke zaputili do Gajca. Tu inače prometuju mini-busevi (preuređeni kombiji veselih boja, iščupanih prozora te je u njih nekako natiskano nekoliko klupica i sjedala jednih preko drugih da bi izgledalo kao bus. Al upadne na njega čak do dvadesetak ljudi. Fora je što je sve otvoreno pa osjetiš vjetar u kosi od "vraške brzine" i možeš samo tako ispasti. Vozi čak i cijelu noć relaciju Novalja, Gajce, Zrče. Zadnji put kada sam tamo bio, postojao je samo jedan, "Shuttle", no sada ih je bilo barem četvero. A i skuplji su) ali nikad se ne zna kad voze, i dobro bi nam došli malo protegnuti noge. Čak smo na putu smo i stali u lunapark na vožnju "ringišpilom", malo nama za gušt, da se vratimo u dječje dane. U apartmanu smo se malo odmorili, nešto pojeli, presvukli i krenuli u "Novu Ibizzu".
E sad, Zrče. Već po samom skretanju za plažu i klubove postane ti jasno u što se to pretvorilo. Ljudi i auti se samo slijevaju. Tone različitih registracija, tone različitih dijalekata, a zapravo svi jednako izgledaju. Sjećam se nekadašnjeg Zrča, prije nekoliko godina, kada se tek gradio prvi klub. I onda mi je plaža bila koma. A sada, ista ona plaža sa pet, šest novih klubova, jadan do drugoga. Jako asocira na Zagrebački Jarun, malo jezero, samo sa glasnijom muzikom i dizalicom za Bungee Jumping. Iskreno, Jarun ima sigurno bolju plažu, a ona masovna klupska histerija za nekim "ludim provodom" , oprostite ali kod mene to ne prolazi. Sad mogu reći da sam tamo bio, vidio, i sumnjam da ću ikad više. Mi smo završili u Aquariusu iako se tamo "klinci" skupljaju. Muzika je bila umjerenija nego u drugim klubovima. Okolo je bilo tuc-tuc, a u Aquariusu je tuc - r`n`b. Čak su pustili dvije plesne stvari. Inače Zmija mi je plesna partnerica. Nismo dugo plesali, pa smo si te dvije pjesme dali malo oduška. Ekipa nas je odmah počela strijeljati pogledima kao da se preseravamo, tako da smo i od toga brzo odustali, a i muzika se promijenila na tuc. Tamo sam naletio na tri svoje stare prijateljice (Hrast, Goge i Bull) koje su na putu za Papaju. Zvale su me da s njima odem, bar malo plesati, ali nisam mogao. Bili smo još neko vrijeme, pa smo se lagano pokupili, ipak nisam već par dana spavao. Zmija i ja smo malo prije spavanja prošetali još po Gajcu, kad je počela derati neka buretina pa smo brže bolje doma jer smo se smrzli (opet). Legli smo oko šest. Spavao sam u dnevnom boravku, ipak ne bi bilo primjereno da s njom spavam jer su joj roditelji bili tamo, a i tek su me prije par sati upoznali.
Opet nisam mogao spavati. U devet sam se ustao, pročitao sve novine po kući, kad su se probudili starci. Popili smo kavu, napričali se, u jedanaest sam i nju probudio. Nakon doručka smo završili na plaži. More je bilo vraški ledeno, ali smo se okupali. Popodne joj je došao prijatelj iz Zagreba, pa smo zajedno otišli na ručak. Oko šest mi je trebao ići bus iz Novalje za Zadar, ali tek na kolodvoru smo otkrili da je ipak sat vremena kasnije. To je interesantno koliko su po turističkim agencijama krivo obaviješteni. Zmija, čača joj i ja smo se sjeli na cugu i uživali na kasnome suncu. Zahvalih i oprostih se od njih, ukrcah na bus te nastavih svoje putovanje. Treća postaja Zadar.
Ali prije Zadra, na putu se dogodila jedna interesantna stvar. Paški most. Samo za one koji vole ekstremne sportove (i glavu u torbi). Busom prilazimo mostu i ja osjetim da nas lagano zanosi. Ipak, je onda vozač usporio. Kad ono prije mosta, okolo po stijenama doslovno rastavljene kamp kućice poput kule od karata raznesene vjetrom. Polako prilazimo mostu a na znaku stoji da je trenutačno zabranjeno prelaziti svima osim autima. Ali to nije previše dirnulo našeg vozača. Istina mi smo bili u malom i niskom busu. Dok smo polagano ljuljuškajući prelazili most, vidio sam da naš vozač nije najveći "pacijent". Jedan par na velikom motoru je također prelazio iz suprotnog smjera. Jedva su se držali svoje trake. Motor je bio pretrpan stvarima i oboje je pružilo noge sa strane koliko-toliko se oslanjajući o pod pri sporoj cik-cak vožnji. No vrhunac je bio vozač autobusa na kat. E njima je definitivno bio zabranjen prelazak. No to njega nije dirnulo. Također je iz suprotnog smjera lagano krenuo. No kad je unutra nastala panika od pretjeranog ljuljanja i kada su ostali vozači koji su stajali na pristajalištu prije mosta počeli dizati paniku, vidio je da je Vrag odnio šalu pa se i ipak vratio. Bravo budalo! Ostatak puta je prošao relativno dosadno sa proteklim doživljajima.
Post je objavljen 21.08.2005. u 18:21 sati.