Zamislite tri djevojke same u kući punoj hrane i alkohola, spremne za zabavu. Zamislite tri momka koja im dođu praviti društvo. Nastavak priče bi bio sve samo ne pristojan. Moja priča je malo drugačija. Jedna od tri djevojke sam ja, tri momka su naša tri prijatelja. Nesnosna ljetna vrućina, hladile smo se na verandi i dočekale naša tri prijatelja koji su se pojavili s crvenim slamnatim šeširima (tvornička greška, trebali su biti boje slame ali se netko očito zeznuo, pa ih sad prodaju kao robu s greškom). Momke smo dobro najele, napile i nasmijale, a zatim su nam momčići zaspali. Zaspali! Kao bebice, kad ih majka podoji. Prvi se nakon svoje litrice Merlota ispružio na ležaljci i skladno zahrkao, drugi je zauzeo kauč, a trećem je bilo neugodno što je ostao budan! Moram napomenuti da mi nismo krive, da nam se to nikad nije dogodilo da nam netko zaspe nakon koje litrice vina. Uzela sam u obzir i činjenicu da su dečkići umorni, da rano ujutro putuju...ali nisam uspjela naći opravdanje. Tiho, da ne probudimo dečkiće, odšuljale smo se do sobe bez riječi. «Ma jesu to nama stvarno dečki zaspali?» prekinila sam tišinu. Uslijedila je naša lavina smijeha. Tako je to kad se previše brinemo za njih, da im nismo dale hrane i vina, bili bi nam bolji, možda bismo koju izvedbu vidjele. I kakvi su to današnji momci koji mogu popiti manje od žena! A tek da nam dođe koji provalnik, zar bi nas ovi dečki mogli zaštiti? Ma oni bi tražili pomoć od nas!
Ujutro smo na stolu našle poruku (napisane na uputstvu za kosilicu) da nam se zahvaljuju na svemu, da su nas pustili da spavamo i otišli na put. Imale smo i mi poruku za njih: Pa dečki, otišli ste neobavljena posla! Niste oprali suđe!
I sad nek me netko razuvjeri da ne živimo u svijetu iskrivljenih vrijednosti. Žene su odavno počele nositi hlače, sad je red na muškarcima da počnu nositi suknjice
Post je objavljen 21.08.2005. u 17:18 sati.