Marketing
Biba
Osjećaj kada ti se gadi ono za što živiš, što najviše voliš. Jadno. Opet mi se to dogodilo. Mrzim to. Možda je problem što sam svaki put pijana ko idiot pa stvari vidim iskrivljeno, ali straši me pomisao da ih vidim baš onakvima kakve jesu tek kad sam takva. Sjedim pred Čvarom s Demijanom i razgovaramo se mi. Smijemo i pijemo. Ali što je više ljudi oko mene i glasova, a čuje se i muzika iznutra, meni se sve više sve gadi. Svi su pijani, svi se troše a pola njih znam da su u vezi, neka glupa gotičarka vrišti iz petnih žila ko da ju neko kolje..a mene trnci prolaze…vidim ih sve zakucane na križu s glavom dolje. buah..
Kažu da je medo zaljubljen u Mirnu. Tada sam se sjetila ivana. I toga da sam đubre. U močvaru sam ušla jedino kad su pustili od misfitsa die, die, die my darling i nešto malo ramonesa. Za ostalo mi je tak puco kurac. Nije bila moja muzika. Nije bilo mojih cura.
Demijan se ipak napio, a nije smio zbog prakse. Mala Ana i Azija su rigale ko na ventil. Zgurić je bio pijan i zbediran. Huzek je bio živčan. Luka bio skroz mrtav i ..i..i..Edi nije htio skakat samnom…Homo je bio normalan…al promuko je. Ja sam bila negdje između. I cijelo vrijeme sam pjevala u glavi Bibu od Diverzanta. Lagana opsesija. Ma kurac lagana. Ja tu pjesmu sanjam..
Boli me vrat i osjećam da bi trebala jesti. U glavi mi je sve mutavo od ove kiše. Ne preporučam si više biti pijana dva dana za redom. Nikako. Inače čitam kosu anđela. Ne bedira me, ne iznenađuje. Na trenutke mrzim tog jebenog imbecila Kurta, ali svi su oni kreteni koji žderu drogu…i ne samo zbog toga. Ma zaboli me..
Idem u videoteku. Po sto pedeset filmova i onda u krevet. I idem slušat Bibu dok ne riknem. Kao da je pjesmu napisao ivan, samo meni..da se još više osjećam kao zadnji peder na ovom svijetu, kao što kaže Luka.
Post je objavljen 21.08.2005. u 12:56 sati.