Prihvaćanje homoseksualnosti kao nečeg normalnog danas zvuči kao nedostižan cilj. Činjenica je da je homoseksualno ponašanje prihvaćeno u većim gradovima na zapadu, ali manje sredine takvo ponašanje i dalje odbijaju i smatraju nenormalnim. O trećem svijetu ne treba ni govoriti. Sagledavajući ovu situaciju, opće prihvaćanje homoseksualnosti u današnjem svijetu djeluje kao utopija.
Ipak, neke stvari nam ulijevaju nadu. Nevjerojatan napredak u posljednjih tridesetak godina u pogledu ljudskih prava. Ostvarenje prava zapostavljenih manjina uvijek je izgledalo utopijski kroz povijest, ali je u mnogim slučajevima ostvareno. Razvijene zemlje predvode ostatak svijeta u sve veću demokratičnost i liberalizaciju pri čemu se gube zastarjele tradicije i vjerovanja, a prihvaćaju nove socijalne i humane vrijednosti.
Kad vidim što se dešava u zemljama poput Irana, osjećam se zahvalnim zato što živim u jednoj vrlo liberalnoj zemlji. Kad slušam priče starijih ljudi osjećam se zahvalnim što se nisam rodio u njihovo vrijeme. A kad razmišljam o budućnosti, pitam se kako će biti budućim generacijama kojima prava za koje se danas borimo neće uopće biti upitna.
Post je objavljen 21.08.2005. u 07:36 sati.