Prekrasna je naslovnica Bloga osvanula jučer, Urednik je sigurno prošao kroz teške intelektualne muke da onako pametan post napiše.
Što se tiče koncerta, prosvjed protiv MM-a je samostalan istup nekolicine svećenika i vjernika istarskih župa. Hrvatska biskupska konferencija uopće nije reagirala na koncert, a jedini je razlog zašto je ta priča toliko aktualna je činjenica da postoje ljudi kao što je Urednik, koji na svaku, i najmanju objavu medija o tome da je neki član Crkve napravio nešto krivo (ako je krivo) skaču kao mala djeca kad im pokažeš bombone.
Ne razumijem zbog čega se svaki put kad netko ima potrebu reagirati na glupost iz crkvenih krugova obavezno moraju uključivati priče od inkvizicije naovamo.
Što se tiče zgrade HBK, gradit će se na crkvenom zemljištu novcem Talijanske biskupske konferencije i manjim prilozima drugih biskupskih konferencija u svijetu. Pitanje gradnje crkvenih objekata doista je pitanje koje se često poteže u crkvenim krugovima, jer je upitno koliko je jednoj crkvi potreban pomičan krov, dok u drugoj trunu freske na zidovima. Međutim, zgrada HBK je potrebna da bi konačno tijela HBK i organizacije i odbori imali svoj vlastiti prostor za djelovanje.
Imam i ja svojih sumnji… Ne razumijem ponekad naše biskupe… ne razumijem zašto si dopuštaju projekte poput Vojnog ordinarijata i Papinskog nuncijata… zašto odabiru raskoš umjesto jednostavnosti… i nisu mi jasni njihovi istupi ponekad… i ne želim razumjeti zašto se nikad ne može dogoditi da jedan biskup izađe pred svoj vjernički narod i kaže mu: „Braćo i sestre! Iako imam ovu zadaću, slab sam čovjek! Molite za mene, pomozite mi!“ Zašto crkveni vođe moraju biti prvo političari, a tek onda vjernici… Zašto prave propovjednike i zaljubljenike u Krista stavljaju za kapelane a „mehaničare“ za župnike… Zašto se ne zaljube u Krista… Zašto nijedan nije istupio u slučajevima zlostavljanja djece i rekao – „Ovo je naš težak propust. Braćo i sestre, molite za nas da više ne ponovimo ovakav grijeh i da nam Bog oprosti jer smo ovo svojim nemarom dopustili!“… Zašto nisu oštri prema propustima Crkve a na propuste drugih znaju reagirati munjevito… Zašto je ljubav i dobrota jednog katolika čast Crkve, a zloća drugog katolika ruglo pojedinca…
Ne znam odgovora na ova pitanja…i još mnoga koja si postavljam…tužna sam zbog toga, jer ti grijesi odbijaju ljude od Crkve. Ali onaj tko puno radi taj puno i griješi… Kako god da se činilo ljudima koji u Crkvu ne idu, svećenici, redovnici, redovnice i laici doista rade za dobrobit drugih. Župni Caritasi u većini župa pomažu siromašne obitelji… Djeca idu besplatno na more… Ljudima u nevolji otvorena su vrata raznih savjetovališta… Javne kuhinje… Bezbrojne molitve za nevjerne, duše u čistilištu, druge religije… Bolesničko pomazanje i ispovijed u bilo koje doba dana i noći… Druženje sa starijima i bolesnima… Druženja mladih ljudi – katolička malonogometna liga, susreti zborova, ljetovanje na Modravama… Postoje župe s raznim aktivnostima i grupama – strani jezici, likovne radionice… Zatim duhovne vježbe… Seminari… Škole molitve… Hodočašća… Netko na to može gledati kao sredstvo pridobijanja ovaca, ali da tu nema božanske ljubavi i prisutnosti, nikakva se sekcija ne bi mogla ostvariti jer nijedan čovjek svoje vrijeme ne bi prosipao. Niti bi svećenici, da su ovdje zbog automobila, studirali teologiju. Ali ljudi su ljudi, i opako griješe. A moć ih kvari. Ali zato moramo moliti jedni za druge… Svima vama koji smatrate vjernike budalama, samo poručujem – vjernici se ne okupljaju oko biskupa ovog ili onog, niti oko mafijoze koji tjednom krade a nedjeljom liže oltare, niti oko ženske koja prosjaku ne bi dala koricu kruha a uredno ide u Crkvu… nego smo ovdje zbog Isusa. Pa ako sam već budala u tvojim očima, onda da bude jasno da sam budala najveća ali samo za Isusom… I svi mi katolici nosimo svaki svoju porciju grijeha, svaki od nas pridonosi slici Crkve kakva je danas… I ja imam udjela u zlu koje vlada u Crkvi, nemojte mi pisati u komentarima da sam licemjerna, sebična, materijalist, svakakva, znam to… radim na tome, koliko mi narav dopušta… ali srećom nemoguće je da svojom opakošću nadvladamo Ljubav Onoga koji nas je sabrao... I tako, uvijek je Crkva više sveta nego zla… pa i danas. To ne objavljuje nikakva matematička jednadžba, ne postoji znanstveni rad koji to opisuje, to se samo može osjetiti. A tko je osjetio, zna o čem pričam. Tko nije, a želi, neka moli.
Eto…toliko od mene za večeras i nekoliko sljedećih dana. Mislim da je ovo jedan od najdužih postova koje sam ikada napisala. Zapravo, toliko ga teško i dugo pišem da ne znam ima li ikakvog smisla. Blanka, ako ovo čitaš, već znam da ćeš komentirati post… ali, ajde ovaj put učini iznimku.
Ljubim vas sve i želim laku noć!
Post je objavljen 21.08.2005. u 00:26 sati.