Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mrkvasti

Marketing

Obiteljska loza plisanih majmuna iliti sjecanje na igracke

Umalo sam Sida udavila pricom o svojim plisanim bestijama, ali onda sam se sjetila da imam ovaj prostor koji mi sluzi za napadaje skribomanije, nesuvislosti i nostalgicnog bljezgarenja koji je samo moj i na kojem nitko nije prisljen citati tekst koji slijedi.

Dakle, majmuncici. Mislim da nema stvorenja rodjenog kasnih sedamdesetih ili ranih osamdesetih, a da nije imalo barem jednog takvog majmuncica. Crni, plisani, 20-ak centimetara visok, punjen nekakavim mrvicama, okrugle plasticne glave s velikim ocima, klempavim usima, crnim nosom i pjegicama, mogao je staviti prst u usta i primiti se za uho s drugom rukom, a mogao ih je i skupiti. Ja sam imala dva, vecu i manju verziju. Zapravo, tri, ali Boris je bio manji i plavi pa se nekako ne racuna. Moja najbolja prijateljica imala je malog i jedno ogromnog, skoro kao velika beba. Pripadnici iste generacije sjetit ce se i velikih beba. Nema djevojcice koja to nije imala ili bar htjela. Mislim da sam svoju jedva mogla podici. I strpati u kolica, naravno. Jer kako mozes imati veliku bebu ako nemas kolica?
Ah, te spolne uloge. Najsmijesnija stvar je da sam u djetinjstvu silno htjela peglu. Ja, pa peglu?! Strava.

Moj manji majmuncic zvao se Miki. Ne sjecam se je li to bila izvedenica od imena velikog ili je jednostavno pisalo na kutiji. Veliki se, naime, zvao Mikika. Prvo se zvao Kreso, ali na inzistiranje moje bake, promijenjeno mu je ime. Nekakav Ceh je trcao za nama na autobusnom kolodvoru i pitao "gde vi kupila mikaka?" i tako je moj Kreso postao Mikika. Majmuncici mog najboljeg prijatelja zvali su se Ciju-Ciju (netko je pogresno procijenio da je to mis) i Plis. Potonji je, siroce, imao etiketu s natpisom "plis" na dupetu i to je ga obiljezilo za citav zivot.

Zanimljivo je to s imenima. Ja sam svoje zivotinje uvijek imenovala po ljudima koji su mi ih poklonili. Bila je tu ovca Zdenka i janje Bobo, krpena lutka Danica, pas Danko, zatim Gordana koja je bila "neposlusna" pa smo je prijateljica i ja za kaznu osisale i jos mnogi drugi. Naslo se i par iznimaka - Presovana Macka i Prase Bum-bum dobili su imena nakon sto su nam rodjaci dosli na par tjedana (zbog elementarne nepogode koja je pogodila Vukojebinicu usred rata) pa smo se igrali gadjanja. Prase je bila kao atomska bomba.

Moja sestra nije bila toliko inventivna. Njene igracke zvale su se prema onome sto su predstavljale: Lavic, Plavi slon, Panda, Rozita (rozi medvjed), Bijelko (hmmm, bijeli medvjed), Polo (wow.. polarni medvjed!), Leto (leteci medvjedic)... e, da, puuuno kasnije je dobila jos jednog lava na poklon i nazvala ga mojim imenom. Cini se da joj falim tamo u Splitu. A mozda ga i davi pred spavanje. Ko bi ga zna.

Mozda davanjem imena personaliziramo te simpaticne komadice krpe i plastike. Uvijek sam znala da moje igracke nisu zive, ali svejedno sam se brinula da im ne bude zima, da nisu predugo usamljeni, plakala sam kad bi im se na nekom mjestu raspali savovi. Mama ih je morala jako pazljivo sivati. A pranje je bila posebna stavka. Ne mozes objesit medvjecice za usi, bozemoj, pa to ih boliiii!

Maja je bila posebna prica. Za primjere djecje ovisnosti trebalo bi uzeti mene i Maju. Toliko puta joj je mama sivala novo odijelce jer se staro raspadalo van svake mjere. Oci su joj se izlizale i nisu se vise vidjele. Nije bilo bitno. Jednom joj je otpala glava, koje su to nezamislive traume bile. Drugi put je ispala iz autobusa na aerodromu. Ima bit da sam toliko vristala da je jadan vozac mislio da je ispalo dijete, a ne lutka. Treci put je s koferom otputovala u Dubrovnik umjesto u Split. Ta dva dana sam patila od nesanice. Kako ce ona jadna tamo bez mene? Je li joj zima? Nitko je ne pazi, nitko je ne voli, zatvorena sama u mracnom koferu na hladnom aerodromu, sama, po noci... horor.

Nedavno smo se mama i ja pokusale sjetiti je li Kruska isto imala neku igracku koju je tako obozavala? Nakon sto smo nabrojale sve moguce i nemoguce zivotinje, sjetile smo se cime je bila opsjednuta - moja poslovicno rastrosna sestra obozavala je kasu! Ona kasu, ja peglu... dokaz da se covjeku svasta dogodi u procesu odrastanja.

Post je objavljen 20.08.2005. u 16:54 sati.