Sinoć me nazvala moja prijateljica V.iz bolnice. Zadržali su je odjelu zbog sumnje na izvanmaterničnu trudnoću. Menzes joj je izostao, bila je kod ginekologa prošli tjedan, izvadila beta HCG (“hormon trudnoće” ili beta horionski gonadotropin, onaj isti kojeg se testovima tipa Clear Blue dokazuje u urinu u raznim testovima trudnoće), koji je bio visok. Jučer je ponovila test, no nivo hormona u krvi se smanjio, a u maternici se ništa nije vidjelo iako je maternica povećana. No zato se “nešto” vidjelo u desnom jajovodu. Tijekom dana su joj počeli bolovi, pa su je nagovorili da ostane u bolnici, tim više što je sama kod kuće sa 21-mjesečnom curicom, muž je prije neki dan ponovno otišao na brod. Pa je malu ostavila kod svekrve i otišla na Ginekologiju.
Dugo smo pričale sinoć. Hrabra je moja V. Pametna je žena, i iako joj nije lako, ne gubi glavu .Premda je planirala i veselila se drugoj bebi, ne očajava. Ako se ujutro pokaže da je maternica i dalje prazna, a dokaže se da je pozitivna trudnoća (pozitivno žuto tijelo), znači da se sigurno radi o izvanmaterničnoj trudnoći i onda će joj se operacijski odstraniti dio jajovoda u kojem se na krivom mjestu razvija trudnoća. Ako kasnije ne bude mogla ponovno zatrudnjeti, odlučila je, ići će na oplodnju “in vitro” i transfer oplođenog jajašca u maternicu.
Ipak, postojala je još mala šansa da se sve samo razriješi.
Držala sam joj fige cijelu noć. No, nisu pomogle..zvala me oko podneva da će ipak biti operirana.
Kasno popodne sam nazvala na Intenzivnu. Dobro je, operacija je prošla dobro, odmara se. Pozdravila sam je i poslala pusu, sestra sa kojom sam razgovarala će joj prenijeti. Posjetiti ću je sutra kada je vrate na odjel. Moram prije toga otići do grada, naći neku slatku malu stvarčicu i odnijeti joj je da je malo razveselim…
Poslije posla, nakon što sam se malo odmorila, otišla sam kod mame. Napravila je punjene paprike, za kojima ja baš nisam luda, ali ih ona obožava. Kako nisam bila cijeli tjedan kod nje, da nisam došla bila bi se strahovito razljutila. A nisam ni bila baš gladna, jer smo jutros marendali. Naime, jedna medicinska sestra koja radi kod nas, Slavonka, dovela mi je sinovljevu djevojku da joj stavim piercing na pupak. Naravno da joj nisam ništa htjela naplatiti, još sam i buduću “svekrivu” (koja ima svega par godina više od mene) nagovarala da bi ga i njoj mogla staviti. Žena, bez pretjerivanja, ima bolju figuru od male; sitna, vitka…ali ogromna izjelica, gurmanka i jako dobra kuharica (probala sam neke njene specijalitete). Eto, nema pravde na svijetu…ja nakon svake dobre klope (koja kod mene nije baš rijetkost), moram par dana samo na juhu i čaj, da se koliko-toliko zadržim na istoj kilaži.
Pa mi je naša Slavonka danas donijela cijeli kulen! Odmah sam poslala asistenta po kruh i na marendi uhvatila nož u ruke, pozvala sve suradnike u moj office…pa je kulen planuo gotovo do kraja. Bio je izvanredan, malo ljući, taman suh koliko treba. Jedino nezgodno je što smo ga zalijevali vodom i sokom. Naša glavna sestra je predložila da otvorimo bocu vina, no imala sam još posla nakon marende, a ja kada radim i vozim, ne pijem. Usprkos urbanim legendama koje sve kirurge trpaju u isti koš sa pijandurama…eto!
Sada sam žednaaaa…i jedva dišem! Kod mame sam morala krknuti dvije paprike, pa sam kući otišla otkopčanog dugmeta na hlačama i otpuštenog patenta. A maloprije sam za potaknuti probavu popila jednu bisku. I stvarno sam je potakla – produkti probave kulena su se već eliminirali, a ja se osjećam poput sirotog Kojota iz crtića kome netko zabije štapin dinamita u guzu i onda ga potpali… Peeeečeeeee!!!!
Post je objavljen 19.08.2005. u 23:21 sati.