Već sam skoro zaboravila da sam počela pisati blog, kad evo danas prvi put unatrag tjedan dana da nađem malo vremena, protrčim po netu, uhvatim vijest - dvije, pa kad već imam pet minuta - imam i deset, evo da napišem koju. Jurim, jurim, jurim, jurim...čini mi se da ću jednom sama kraj sebe projuriti, a život kao da prolazi pokraj mene. Mislim, dani mi prolete doslovno, a u pravilu svi su slični jedni drugima i nemam nekih konkretnih sjećanja na petak ili ponedjeljak. To mi je žao. Sve se svede na posao, jurnjavu po dućanim (špeceraj, špeceraj, nemojte odmah misliti na Sex i grad vrstu šopinga), kuhanje, malo blebetanja na telefonu s frendicama (nema se baš vremena za kavu), za to vrijeme mi se ukoči vrat jer grčevito stišćem slušalicu između glave i ramena dok su mi ruke zaposlene vješanjem opranog veša. Imala sam par slobodnih dana, pa sam si tipično ženski, nepromišljeno, nakopala na vrat i nekakvo, nazovi "osvježivanje" životnog prostora. To otprilike znači da smo izbacili gomilu uspomena (čitaj: smeća s dodanom vrijednošću), odradili neke sitne preinake s ciljem što ugodnijeg življenja (krečili, promijenili lampe, objesili pokoju sliku, razmjestili neki namještaj, kupili novu policu...) i tri dana za redom doslovce padali u nesvjest od posla. Supermuž je za čudo, bez puno otpora, aktivno sudjelovao u događanjima. Evo sad me još i sam pita kad ćemo malo "osvježiti" kupaonu. Mislim, imali smo malih sukoba mišljenja, Bože moj, kak bi to bilo da se u svemu slažemo, ali dobro je prošlo, i sad nam je fakat lijepo doma. I nismo potrošili puno love. Naručila sam si neke zavjese iz Quelle kataloga, one rolo, cijena dobra, svugdje sam gledala, ali su svugdje skuplje. Pa ako trebate... Javim vam kakva je kvaliteta kad dođu pa ih vidim iz prve ruke. By!
Post je objavljen 19.08.2005. u 21:00 sati.