Stvarno nikada nisam ni pomislila da ću pisati svoj blog, činilo mi se fora, ali da ne bi imala šta napisati na svoju stranicu. Eto ipak sam skupila hrabrosti i prihvaćam izazov.
Savršena ljubav ne postoji, barem tako ja mislim, u vezi se treba toliko žrtvovati i toliko truditi da funkcionira, a opet nikada neće biti savršena. U njihovim očima čak i hoće, ali uistinu savršena nikada neće biti. Glavno je jedino to da su sretni i da to mogu međusobno dijeliti. Ali to ne znači da to ne žele dijeliti ni s kim drugim, i da nikoga drugoga ne žele u svom svijetu. Upravo suprotmo. Zašto to ljudi krivo protumače? Ja ne mogu živjeti bez svojih prijateljica, ja se moram družiti i sa drugim ljudima, ipak smo društvena bića i trebamo jedni druge, ne možemo živjeti samo u dvoje, pa izludili bi se. Ja trebam svoje prijateljice da se smijem s njima, da pričam s njima, da uživam u dugotrajnim analizama nikada neiscpnih tema, ja trebam naše pijanke i razgovore dugo u noć. Gdje je to sve nestalo? Kada su one to prestale željeti? Zašto misle da ako imam dečka da ne trebam njih? Da zato što sam s njim nemam vremena za njih? Za njih ću uvijek imati vremena.
Prošli tjedan, na moru, mislila sam da ćemo se družiti kao i prošle godine, jer je stvarno bilo ludo, ali su se izdvojile, valjda zato što su bile zajedno u sobi, ali sam stvarno mislila da će me pozvati da im se pridružim pa da bude kao i prije, da prićamo cijelu noć, da se smijemo međusobnim provalama, da osjetimo ono zajedništvo koje smo imale nekada. Ali na žalost to se nije dogodilo i stvarno mi je žao zbog toga, ali mi je drago što je njima bilo super jer su stvarno lude cure i takvo društvo ne treba kvariti. Voljet ću vas zauvijek. K!ss
Post je objavljen 19.08.2005. u 16:17 sati.