Marketing
Izašao sam
Izašao sam da pomirišem kišu,
mjesec je napravio rupu na nebu.
Izašao sam da ne slušam tišinu,
čuo sam kako mi duša plače.
Izašao sam da ne osjećam mučninu,
Rupa je bila u zraku.
Izašao sam da ne mislim,
glavom sam prošao kroz paučinu.
Dok sam hodao hladnoća se ljepila za dlanove.
Sakrio sam pogled od izbuljenih očiju djece,
nisam želio da vide dalje od sreće.
Plakao sam u buci, da se ne čujem.
Vjetar mi je škakljao vjeđe pokušajući me nasmijati.
Vidio sam redovnice kako nestaju,
dvoje starih kako se drže za ruke,
na kratko sam vidio dijete u treptaju oka.
Vidio sam odsutne poglede,
one koji žele, koji mole , koji odbacuju.
Vidio sam slabost i grč, glumu i očaj.
Ljudi nestaju kao i redovnice.
Djevojka laže želju.
Misli tonu u buci.
Hladnoća donosi strah.
Svećenik je odavno nestao.
Još samo djeca žive svoju stvarnost,
čuđenjem, glađu, željom, spašavaju svijet.
D.R.
Post je objavljen 21.08.2005. u 19:00 sati.