Na Ivanovoj maloj kućnoj zabavi okupila se uobičajena postava: nekoliko prijatelja, njihove bolje polovice i ja – bez svoje bolje polovice.
Veselo društvo, gitara i pjesma uvijek probude ono najgore u meni; pretvorim se u razvratnog pijanca i dopera. Poslijepodne i večer pretvorili su se u mutan niz slika i događaja, u čiji redoslijed nisam siguran. Znam samo da smo dočekali i ispratili noć.
Kod kuće sam se bacio na krevet u zamračenoj sobi i prespavao veći dio dana. Probudila me zvonjava mobitela na koji se nisam javio. Zatim sam ga isključio kako bi šutio do daljnjega.
Ne želim nikoga vidjeti ni čuti. Želim da me svi ostave na miru. Moja glavobolja i ja trebamo malo vremena samo za sebe. U tome nam društvo može biti jedino Nina Simone.
Post je objavljen 19.08.2005. u 16:01 sati.