Pregled posta

Otić' kad je najbolje!

Davis Cup - SPLIT
Dakle, 15.07. u 00:30h smo ona i ja krenuli na Davis Cup susret u Splitu. Do Jastrebarskog nam je trebalo puna dva sata, jer se bus pokvario pa smo čekali drugi. Nije bilo loše, ja sam prepričavao svoje dogodovštine sa stričeve bauštele, na kojoj sam bio do nepunih sat i pol prije (fućkaš more kad se salijevaju stepenice). Kad je došao zamjenski bus, zaspao sam snom slobodnog zidara tako da nisam vidio novootvoreni tunel pod Kapelom, što i nije bilo tako tragično. Ujutro dođemo u Split i cijelo prijepodne provedemo na kavama s jednom frendicom (Zadranka, ali sad radi u Splitu kao dječja psihologica). Već dugo nisam išao okolo sa torbama u rukama tako da sam gotovo zaboravio kakav je gušt piti jutarnju kavu na kolodvoru, odbijati BABE koje ti nude smještaj „jako blizu“ u Splitu povoljno (a zapravo u KLISU!!!), gledati trajekte i osjećati jutarnju svježinu dok ti se ruke odmaraju od prepunih torbi. I naravno, mirisati more!

Već popodne je bio prvi meč, tako da smo onako umorni ali i nabrijani (nakon smještaja i ostavljanja torbi u Stobreču) požurili na Gripe. Naravno, nakon što se činilo da će Ančić učiniti meč dosadnim (a i zbog sparine), otišli smo malo vani na zrak, pa onda i u birts u blizini, gdje smo onda na velikom plazma TV-u gledali prijenos meča (sa smetnjama), dok se isti održavao nepunih 100m dalje. To ti je pamet, platiš karte, platiš prijevoz, platiš smještaj samo da bi mogao gledati meč i onda gledaš iz birtsa što si mogao i u Zagrebu. No, gledali smo i iznutra. Dobro je bilo to što smo bili smješteni u Stobreču sa frendom teniskim trenerom, i njegovim frendom – isto trenerom, te naravno njihovim klincima - tenisačima, a budući da smo preko njih uzimali i karte (dobili prve redove) onda smo po cijeli dan bili zajedno, pa čak i ona 2x kad smo se stigli otići okupati na Dugi Rat (iza one tvornice), inače jedna od najboljih plaža na Jadranu. Sve u svemu, bila su to 3 dinamična dana, po danu mečevi, navijanje, fantastična atmosfera u dvorani (pobjeda nad Rumunjima!), kupanja, a navečer kad djeca pozaspu odlazak u Trogir na tulumarenje (dobro, nije bilo baš neka divljina, već više onako turistički..). I koliko god me isprva tih 5-6 klinaca (plus troje od trećeg trenera koji se u međuvremenu pridružio) svojom nestašnošću i zaigranošću živciralo, toliko sam se nakon cijelog vikenda navikao na njih i falili bi mi čim ne bi bili u blizini, a pogotovo kad smo razmišljali o odlasku. Ta činjenica budi u meni spoznaju da se možda i u meni krije RODITELJ (koliko god mi to sada bilo strano). Inače, Stobreč kao takav nije loš, no mi smo bili na magistrali kilometar od samog mjesta, pa je izgledalo katastrofalno, jer su preko puta bili još i neki radovi. Smještaj neloš, osim što je sve bilo prljavo, što su jastuci puni grinja (zamalo sam opet dobio alergiju), tuševi ne rade, ali šta možeš očekivati za 60kn po danu? Bar se gazdarica cijelo vrijeme osmjehivala.
Najbolji je bio komentar drugog trenera, kad sam ga pitao gdje se idemo kupati? „Gdje god, ali što dalje od Stobreča“.


Šalu na stranu, najveće pitanje cijelog vikenda, koje mi je moja djevojka upućivala bilo je: „kamo ćemo poslije ovoga?“
Jer, moje tradicionalno muško ljetovanje na Murteru počinjalo je tek za tjedan dana, a što do tad? Ići na Vir sa njenim starcima ni meni ni njoj nije bio vrhunac sreće i opuštenosti, te smo htjeli da to traje što kraće. Ostati pak s trenerima, nije bilo loša ideja, no imaju ljudi svoga posla a i mi smo malo htjeli biti sami. No, kuda onda?
Neku lovu smo imali, pa nije bio bed zaletjeti se na divljaka na neki od susjednih otoka… Hvar, Brač, Čiovo… Svi su oni otpali iz raznih razloga, i isprofilirao se VIS! Mnogi su nam pričali o njemu, govorili o ljepotama, preporučali Komižu, tako da na kraju nije bilo drugoga osim vidjeti kad ide trajekt i rastati se s ekipom iz Stobreča (što nam nije bilo nimalo lako, no zbog svega što nas je čekalo pokazalo se pametnim otići kad je najbolje).


nastavak slijedi...




Post je objavljen 19.08.2005. u 14:22 sati.